Na današnji dan prije 34 godine, u žestokoj bitki za vukovarsko Sajmište, poginuo je Petar Kačić – jedan od prvih zapovjednika toga ključnog dijela obrane grada.
Kačić je, prema svjedočanstvima suboraca, uvijek išao prvi. „Strašan čovjek, jako hrabar”, prisjetio ga se Zdravko Radić, dok je Ivan Anđelić – Doktor naglasio da je poginuo „uvijek ispred i uz svoje”.
Rođen 16. listopada 1947. u Splitu, odrastao je u Vukovaru gdje je radio u Borovu. U lipnju 1991. preuzeo je zapovjedništvo nad Sajmištem i prihvatio ratni nadimak „Srednji bojler”. Njegovi borci, mahom mlađi od njega, zvali su ga ocem.
U rujnu 1991. ranjen je u ruku, ali je, nakon kratkog oporavka u skloništu na Olajnici, odbio ostati pošteđen. Dana 2. listopada, čuvši preko motorole da je položaj njegove postrojbe pod snažnim napadom, ustao je i otišao među svoje. Nekoliko sati kasnije smrtno je pogođen rafalom preko prsa.
Suborci su ga prevezli u vukovarsku bolnicu, no liječnici nisu mogli pomoći. Tijelo mu je privremeno sahranjeno na bolničkom groblju, a poslije premješteno na Novo groblje Dubrava. Nakon mirne reintegracije i identifikacije 1998., Petar je pokopan na riječkom groblju Drenova, u istom grobu sa sinom Igorom, ubijenim na Ovčari.
Kad je poginuo, Petar Kačić imao je 43 godine. Njegova supruga Irena, kćeri Sandra i Silvija te sin Mario i poginuli Igor ostali su bez supruga i oca, a Vukovar bez zapovjednika kojeg „nismo zaboravili”.