U srcu Like, na zidu uz crkvu Uznesenja svetoga križa u Perušiću, stoje jedan pokraj drugoga grb Hajduka i grb Dinama – neoštećeni, bez ijednog nepristojnog natpisa ili navijačkog grafita.
Slika je to koja se rijetko viđa kada je riječ o najvećem hrvatskom nogometnom rivalstvu. Još početkom 90-ih na tribinama se pjevalo: „Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, sa njima se ponosi čitava Hrvatska!”, no navijačka idila ubrzo je ustupila mjesto ratničkim povicima „gazi, gazi purgere” i „ubij, ubij tovara”. Derbiji su postali susreti visokog rizika, a dan utakmice pretvorio se u noćnu moru za policiju: od organiziranih kolona gostujućih navijača preko pojačanih ophodnji na autocesti do sprječavanja sukoba bakljama i bejzbol palicama.
Nasuprot takvoj svakodnevici, perušićki zid nudi rijedak prizor navijačkog mira. Nema ACAB-a, nema precrtanih simbola, nema uobičajenih psovki – samo dva klupska obilježja koja „u miru žive”. Mještani tu ne viđaju navijačko suparništvo, nego podsjetnik da zajednički suživot dvaju simbola hrvatskog nogometa ipak nije nemoguća misija.
