Asteroidni pojas koji kruži između Marsa i Jupitera postupno se rasipa pod utjecajem divovskih gravitacijskih sila, pokazuje nova astrofizička studija međunarodnog tima koji predvodi Julia Fernández sa Sveučilišta u Republici u Montevideu.
Prema izračunima istraživača, pojas svake godine izgubi oko 0,0088 % mase svojih aktivnih sudionika u sudarima. Taj naizgled sitan postotak, zbrojen tijekom milijardi godina, pretvara se u golemo smanjenje ukupne količine materijala koja je nekoć bila zamišljena kao embrij neuspjelog planeta.
Ključne brojke i otkrića:
• Današnja masa pojasa iznosi tek oko tri posto mase Mjeseca.
• Oko 20 % izgubljenog materijala napušta područje u obliku asteroida i meteoroida koji povremeno presijecaju Zemljinu orbitu, dok se preostalih 80 % pretvara u finu prašinu koja stvara decentan sjaj na nebu pri sumraku.
• Prije 3,5 milijarde godina masa pojasa bila je približno 50 % veća, a tempo gubitka dvostruko brži, što korespondira s geološkim tragovima sve rjeđih udara na Zemlji i Mjesecu.
Fenomen potiče gravitacijska „vuča” Jupitera, pojačana rezonancijama s Saturnom i Marsom. Umjesto da se stjenoviti komadići slažu u novi planet, oni se sve češće sudaraju, raspršuju ili bivaju katapultirani prema unutrašnjosti Sunčeva sustava – ponekad i ravno prema nama.
Iako su golemi asteroidi poput Ceresa, Veste i Pallasa preveliki da bi značajno doprinosili tom procesu, manji fragmenti nastavljaju napuštati pojas te potencijalno predstavljaju izvor budućih udara. „Ova saznanja važna su za razumijevanje evolucije Zemlje”, poručuju autori rada.
Zaključak istraživanja naglašava kako je današnji asteroidni pojas tek blijeda sjena nekadašnjeg, a proces njegova nestajanja nastavit će se sve dok gravitacijske sile divovskih planeta budu diktirale uvjete prometne kozmičke autoceste između Marsa i Jupitera.