Hrvatski glumac Hrvoje Kečkeš odrastao je u zagrebačkom Zapruđu i već je sa sedam godina prvi put sjeo na tribine Maksimira. Sjeća se, kaže, da je Dinamo protiv Budućnosti pobijedio 1:0 i osvojio naslov prvaka bivše države.
„Prva utakmica mi je obilježila život. Dinamo je tada igrao protiv Budućnosti i pobijedio 1:0, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije. Sjećam se atmosfere i himne koja je prvi put izvedena – sve to me obilježilo za cijeli život”, prisjetio se Kečkeš.
Od tada ne propušta domaće utakmice „plavih”, a na stadionu je redovit s godišnjom ulaznicom. Iako mu je nogomet u prvom planu, priznaje da je navijačko iskustvo desetljećima bilo isprepleteno društvenim i političkim borbama.
„Tek zadnje vrijeme kao da smo počeli pratiti samo nogomet i rezultate. Moja generacija nije bila te sreće da smo mogli mirno bodriti svoj klub. U tinejdžerskim godinama bio je raspad bivše države, borili smo se oko imena pa za demokratizaciju Dinama… Uvijek su bile neke borbe”, kaže Kečkeš.
Za njega je Dinamo neraskidivo povezan s identitetom grada: „Moj se identitet veže uz Dinamo i Zagreb. Dinamo je razglednica moga grada koja se šalje u svijet.”
Ljubav prema klubu pretače i u humanitarni rad. Sudjelovao je u kampanji zaklade „Veseli se Zagreb naš”, čiji prihod pomaže djeci u teškim socijalnim uvjetima, snimajući promotivni spot u kojem spaja emociju navijanja, povijest kluba i priču o Zagrebu.
Kečkeš danas, s prijateljima iz Zapruđa, i dalje pjeva himnu na tribinama i živi, kako kaže, one čiste dane kada je „konačno moguće baviti se samo nogometom i rezultatom”.
