Filip Glavaš, jedno od novih lica hrvatskog rukometnog vala, spustio je euforiju i sabrao dojmove nakon što je reprezentacija na Europskom prvenstvu osvojila brončanu medalju – drugu uzastopnu na velikim natjecanjima.
Na središnjem trgu, pred morem navijača, shvatio je koliku su emociju pokrenuli:
„Na tom trgu zapravo shvatiš da si nešto napravio i da te ljudi cijene i poštuju zbog tvoje žrtve i odricanja, zbog truda, da si ujedinio naciju… To je čista emocija i teško je opisati taj osjećaj.”
Strahovi nakon odlaska Domagoja Duvnjaka te Igora Karačića i Marina Šege pokazali su se neutemeljenima. Usprkos najavama „potopa“, mlađa momčad je – kako kaže Glavaš – naslijedila lekciju o nošenju hrvatskog dresa:
„Krasi nas zajedništvo, da smo jedna obitelj, da se ne predajemo, da imamo neki inat.”
Preokret protiv Mađarske – ključni trenutak U drugom poluvremenu dvoboja s Mađarima ekipa je shvatila da medalja više nije san. Izbornik Dagur Sigurdsson tada je u svlačionici poručio: „Koga se bojite… Idemo se potući, vjerujemo u ono što radimo.” Hrvatska je okrenula utakmicu i nastavila put koji je završio pobjedom nad Islandom za broncu.
Podrška kapetana u civilu Duvnjak, iako više nije na terenu, prevalio je pet sati vožnje kako bi bodrio suigrače s tribina. Taj je potez, kaže Glavaš, „pokazao njegovu veličinu“ i dodatno podignuo ekipu nakon polufinalnog poraza od Njemačke i ozljede Zvonimira Srne.
Nasljeđe i motivacija za nove klince Glavaš se zaljubio u rukomet gledajući zlato Ivana Balića i suigrača na Igrama u Ateni 2004. Sada se nada da će njihova bronca imati isti efekt:
„Mislim da je to najveća pobjeda. Ne medalje, nego da se dječica bave sportom… da jedno dijete uspije radi nekog Martinovića, Cindrića ili Šoštarića.”
Poruka Zrinki Ljutić Ususret ženskom slalomu na ZOI-ju, Glavaš je ohrabrio mladu skijašku nadu: „Zizi, mi smo uz tebe… daj sve od sebe i mi te svi volimo i šaljemo ti puno sreće.”
Za rukometaša kojem su uzori Džomba i Balić, idući korak je jasan – gledati samo prema naprijed, kako ga je naučio „Maestro“ Ivano: prošlost se ne može promijeniti, ali od nje se može učiti.
