Svako ljeto u obitelji Giovannija Cernogorza vraća uspomene na kolovoz 2012., kada je iz Londona donio olimpijsko zlato u trapu. Trinaest godina poslije, 42-godišnji Istranin i dalje odbija skinuti prst s obarača.
„Glavni cilj je svjetsko, idem braniti zlato, europsko je drugi cilj ove godine, dobar test da vidim na čemu treba raditi prije svjetskog prvenstva”, kaže Cernogoraz dok završava posljednje treninge uoči Europskog prvenstva početkom kolovoza. U listopadu ga zatim čeka Svjetsko prvenstvo na kojem brani naslov.
Forma nije upitna: u travnju je u Limi osvojio broncu na Svjetskom kupu, a i dalje ulaže u opremu. Nova puška teška je oko 15 000 eura, a sezona proguta između 30 000 i 40 000 patrona. Kutija od 25 metaka stoji devet eura – računica govori sama za sebe.
Olimpijski pobjednik, poznat po skromnosti, ustraje na istom životnom ritmu. Nakon londonskog trijumfa vratio se kući s namjerom da pomogne obiteljskom restoranu, no otac Valter priznaje da su ga brzo „oslobodili” tog zadatka kako bi nastavio trenirati. Valter još pamti vlastitu euforiju iz 2012.: „Ja sam se isto bacio na trbuh u sali pa sam dva, tri metra kliznuo od radosti.” Giovanni je uspomenu ovjekovječio tetovažom s datumom finala i logotipom 30. Olimpijskih igara.
Prijatelji ga opisuju kao „velikog sportaša i skromnog čovjeka”, a on nerijetko ističe važnost vjere: „Da, vjerujem u Boga i mislim da mi Bog koji put pomaže u sportu.” Krunica je stoga redovito u torbi uz streljivo i zaštitne naočale.
Da njegov put nije iznimka, potvrđuju mladi strijelci koje trenira. Antonio Chiavalon nedavno je postao europski U18 prvak u trapu, dok je Diego Duniš osvojio broncu. Rezultati sugeriraju da hrvatsko streljaštvo, potaknuto Cernogorazovim primjerom, ima svijetlu budućnost.
Prvi sljedeći cilj, međutim, ostaje isti kao i prije 13 godina: pogoditi svih 25 glinenih meta kad je najpotrebnije. Ako uspije, Hrvatska bi uskoro mogla dobiti novu stranicu u trofejnoj biografiji svog jedinog olimpijskog pobjednika u streljaštvu.