Kad ljetne vrućine stisnu Pulu, mnogi misli automatski skreću prema Fratarskom otoku – službeno otoku Verudi – mjestu na kojem obitelji provode čitave godišnje odmore, djeca kampiraju, a vrtići zauzimaju svoje kutke. Danas je to sinonim za more i bezbrižnost, no povijest otoka otkriva znatno slojevitiju priču.
Nakon kratke francuske uprave početkom 19. stoljeća, Beč zadržava nekadašnju crkvenu imovinu pa Crkvi 1838. nudi tek mogućnost prvokupa. Franjevački posjedi pritom ostaju izvan povrata: Austrija je željela smanjiti broj samostana u monarhiji.
Šezdesetih godina istog stoljeća, osnutkom Vinkurana i Vintijana raste potražnja za oranicama i pašnjacima, pa mještani – osobito iz Rosande – otkupljuju dijelove Verude. U to doba počinje i promjena imena: izvorni naziv sve češće ustupa mjesto kolokvijalnim inačicama Isola dei frati i Scoglio dei frati, što će na kraju dovesti do današnjeg „Fratarskog”.
Godine 1890. iz Trsta u Pulu stiže veletrgovac Corrado Exner. Otkupljuje velik blok zemljišta, zajedno s otokom, i dobronamjerno dopušta jednodnevnim izletnicima pristup svojim plažama. Potpuna suprotnost uslijedit će 1. ožujka 1914., kad Alfred von Spilmann preuzima vlasništvo i zabranjuje svaki ulazak. Ipak, povjesničar Andrej Bader ukazuje da je Spilmann bio tek paravan: stvarni kupac bio je prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, čime se današnja društvena rasprava o „privatnim plažama” vraća na davno utvrđene podjele.
Nakon Prvog svjetskog rata otok prelazi u ruke pulskog veletrgovca Paulette. Tridesetih godina Pauletta na Fratarskom ugošćuje starog prijatelja, slavnog Verudeža Georga von Trappa i njegovu obitelj. Kapetan, čija je životna priča kasnije ovjekovječena u filmu „Moje pjesme, moji snovi” iz 1965., imao je na Verudi i vlastitu vilu. Ta je zgrada poslije služila kao dječji vrtić, a potom i kao gerontološki centar.
Od crkvenih parcelacija, preko carske zabrane pristupa do idile šatora i barki: Fratarski otok danas izgleda poput malog ljetnog univerzuma, no njegova prošlost podsjeća da je svaki pedalj Jadrana proživio vlastitu, često neočekivanu, metamorfuzu.