HERSTAL – Tvrtka Thales Belgium, jedna od vodećih europskih proizvođača protuzračne obrane, zabilježila je nagli porast bespilotnih letjelica koje prelijetaju njezine pogone, uključujući strogo čuvanu lokaciju Évegnée Fort u regiji Liège, jedinu ovlaštenu za skladištenje i sastavljanje eksploziva za 70-milimetarske rakete.
„Vidimo više dronova nego prije samo nekoliko mjeseci. Zabrinuti smo”, izjavio je Alain Quevrin, direktor tvrtke za Belgiju, dok su tehničari u sterilnim laboratorijima sastavljali raketne module.
Ključni zahtjevi: • tvrtka je postavila sustave za otkrivanje bespilotnih letjelica, ali im zakon ne dopušta ometanje signala ili njihovo rušenje; • od belgijskih vlasti traži se jasan protokol koji bi definirao gdje prestaje nadležnost policije, a počinje odgovornost industrije; • strahuje se da bi nekontrolirano obaranje dronova moglo ugroziti sigurnost ljudi i imovine na tlu.
Širi europski kontekst Posljednjih tjedana zabilježeni su upadi dronova u Poljskoj, Rumunjskoj, Njemačkoj, Norveškoj i Danskoj; u nekim slučajevima radilo se o ruskim letjelicama. Danska je stoga privremeno zabranila letove dronova, a NATO je pokrenuo program Eastern Sentry kako bi zatvorio kritične rupe u zračnoj obrani.
Potražnja eksplodirala Thales trenutačno udvostručuje kapacitete za proizvodnju vođenih i nevođenih raketa FZ275 na 70 000 komada godišnje. Velik dio isporuka odlazi u Ukrajinu, a od nedavnog incidenta s dronom u Poljskoj stigli su „deseci upita” iz članica Saveza. Rakete dometa osam kilometara kompatibilne su s postojećim NATO sustavima i, prema tvrdnjama tvrtke, četverostruko su jeftinije od konvencionalnih projektila kojima saveznici često obaraju dronove od drva i pjene vrijedne tek oko 10 000 dolara.
Vođena verzija rakete cilja veće letjelice poput iranskih Shaheda, dok nevođena varijanta raspršuje tisuće čeličnih kuglica za neutralizaciju rojeva manjih dronova niskog leta.
Potreba za europskom koordinacijom Kako bi se odgovorilo na potražnju, Quevrin poziva Europsku uniju da uspostavi tijelo koje bi pojednostavilo prekogranične projekte i zajedničku nabavu oružja. Iako Unija izravno ne financira vojnu opremu, dostupne su inicijative koje olakšavaju zajedničke kupnje, uključujući program SAFE vrijedan 150 milijardi eura.
„Proces mora biti jasan. S tim ćemo se morati suočiti svi”, zaključuje Quevrin.