Europa sve glasnije okreće leđa tradicionalnoj borbi protiv siromaštva kako bi novac preusmjerila u obranu i potporu Ukrajini, pokazuju najnovije najave proračuna iz Stockholma i Berlina.
Švedska je početkom prosinca objavila da prekida višegodišnje programe u Mozambiku, Zimbabveu, Liberiji, Tanzaniji i Boliviji te smanjuje razvojnu pomoć za 10 milijardi kruna (oko 800 milijuna funti). Njemačka, pak, predviđa humanitarni proračun od 1,05 milijardi eura za 2026. – manje od polovice prošlogodišnjeg iznosa – uz oštar zaokret prema krizama „koje izravno pogađaju Europu”.
„Mislim da gubimo konsenzus o solidarnosti i odgovornosti koji smo godinama gradili”, upozorava Ralf Südhoff iz Centra za humanitarnu akciju u Berlinu. Podsjeća da će Ukrajina, zbog svoje geografske blizine, izbjeći rezove koji pogađaju najsiromašnije zemlje svijeta.
Diljem kontinenta vlade provode slične manevre:
• Ujedinjeno Kraljevstvo rezalo je razvojnu pomoć kako bi financiralo obrambene rashode.
• Norveška je gotovo četvrtinu svog proračuna za pomoć usmjerila prema Ukrajini, povećavši potporu za 2,5 milijarde kruna, ali uz istodobno smanjenje projekata u Africi za 355 milijuna kruna.
• Francuska za 2026. planira 700 milijuna eura manje za razvoj, uz rez od 60 % u prehrambenoj pomoći, dok istodobno diže obrambeni proračun za 6,7 milijardi eura.
Analiza njemačkog proračuna koju je izradio savez nevladinih organizacija Venro otkriva da će tradicionalni programi za smanjenje siromaštva biti najveće žrtve: sredstva Svjetskome programu za hranu padaju za 20 %, a Savezu za cjepiva Gavi za trećinu. Gotovo jedina stavka koja ostaje netaknuta jest partnerstvo Berlina s privatnim sektorom u zemljama u razvoju.
„Proračuni se kroje pod političkim pritiskom, a zajednice koje trpe posljedice nemaju nikakav glas u tom procesu”, kaže Anita Kattakuzhy iz koalicije Near te upozorava da takve odluke mogu destabilizirati lokalne sustave i pogoršati postojeće krize.
Najteže pogađeni ponovno su najranjiviji. Mozambik, iscrpljen ciklonima, sušama i nasiljem na sjeveru zemlje, primio je tek 31 od potrebnih 222 milijuna dolara međunarodne pomoći. Zbog nedostatka novca podjela hrane sada se provodi svaka dva mjeseca i pokriva samo 39 % dnevnih kalorijskih potreba stanovništva, upozorava UN.
Rezanjem švedskih programa u toj zemlji direktno se ugrožavaju projekti zdravstvene skrbi, obrazovanja i psihosocijalne rehabilitacije raseljenih osoba. Isto vrijedi i za borbu protiv HIV-a: stručnjaci navode da će Mozambik, Zimbabve i Tanzanija – uz Nigeriju, Južnu Afriku i Zambiju – podnijeti najveći teret zbog smanjenja sredstava za prevenciju i liječenje.
„Svako novo smanjenje povećava rizik od dugoročnih posljedica, osobito u obrazovanju i zaštiti djece”, poručuje Ilaria Manunza iz organizacije Save the Children u Mozambiku. „Ako se trend nastavi, 2026. bi mogla biti iznimno teška; postoji stvarna opasnost da se poništi desetljeće napretka.”
Analitičari strahuju da se humanitarna pomoć pretvara u sredstvo transakcijske diplomacije. Südhoff upozorava: „Europski akteri pogrešno vjeruju da moraju igrati istu igru kao Moskva, Peking ili Washington.” Za sada, čini se, najranjiviji svijet plaća tu ulaznicu.