Burni početak 2026. gurnuo je Europsku uniju u novo suočavanje s vlastitim ograničenjima. U srijedu Bruxelles planira objaviti uvjete za 90 milijardi eura zajma Ukrajini, no već se pojavila prijeporna točka—smije li Kijev tim novcem kupovati i američko, a ne samo europsko naoružanje?
Istoga dana američki državni tajnik Marco Rubio sastaje se s ministrima Danske i Grenlanda, dok predsjednik Donald Trump uporno poručuje da će Sjedinjene Države „nekako” preuzeti kontrolu nad tim danskim autonomnim teritorijem. Popis briga time nije iscrpljen: broj poginulih prosvjednika u Iranu raste, a Europska komisija za sada tek „prati” razvoj događaja, kako je to preko vikenda rekla predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.
Sve to rasvjetljava staru, ali sada akutnu razliku između gospodarske težine i geopolitičkog utjecaja EU-a. U vremenima u kojima Washington svoju politiku oblikuje pod sloganom „America first”, europske vlade često reagiraju s prigušenom opreznošću, nastojeći sačuvati ostatke transatlantskog savezništva koje jamči sigurnost Ukrajine.
No broj kriza pokazuje da takva taktika više nije dostatna. Blok čiji bruto domaći proizvod višestruko premašuje ruski, mora, upozoravaju analitičari, razviti samopouzdanje i jasnoću djelovanja koja mu po ekonomskoj snazi pripada. Jedan je dio problema strukturne naravi: mehanizam veta 27 država članica često manjini dopušta da zakoči odlučne poteze. Drugi dio leži u političkoj psihologiji koja premalo prepoznaje, a prekasno reagira na unutarnje i vanjske prijetnje.
Europa već ubrzano ulaže u vojnu komponentu na koju se dosad oslanjala preko Atlantika, no pravi izazov bit će kako to financirati bez rezanja socijalnih programa. Porast nacionalnog populizma, potaknut nejednakošću i poslijekriznom štednjom, sugerira da jačanje socijalne kohezije mora ići ruku pod ruku s jačanjem obrane.
Pandemija covida pokazala je da se Unija, kad je pritisnuta, zna okupiti i kreativno mobilizirati zajedničke resurse. Isti stupanj odlučnosti sada je potreban u svijetu u kojem Bijela kuća i Vladimir Putin otvoreno osporavaju liberalne vrijednosti. Bez dublje integracije u području sigurnosti i gospodarstva, upozoravaju upućeni, EU riskira da ostane suviše slaba u razdoblju sve agresivnijeg globalnog nadmetanja.
Drugim riječima, kontinentalni projekt suočen je s izborom: ili će pronaći novu razinu zajedničke ambicije—vojne, gospodarske i socijalne—ili će se prepustiti vremenu u kojem male i srednje sile postaju lak plijen. Za Uniju od 450 milijuna ljudi, s jedinstvenim modelom socijalne države, to bi bila nepotrebna i opasna kapitulacija.
