Rastući nemir vlada među europskim čelnicima nakon što je američki predsjednik Donald Trump odbio uvesti najavljene „razarajuće sankcije“ Rusiji zbog odbijanja 30-dnevnog prekida vatre u Ukrajini. Umjesto odlučne podrške Kijevu, iz Washingtona sve češće stižu signali da će se SAD povući iz ukrajinske krize i usmjeriti na novi ekonomski savez s Moskvom.
Nakon dvosatnog telefonskog razgovora Trumpa i Vladimira Putina, koji nije donio nikakav pomak prema miru, europski lideri zatekli su se u rasponu od očaja do bijesa. Neki tvrde da je Trump prenio kako Putin „ne želi mir“, drugi pak da ruski vođa vjeruje kako pobjeđuje – ali činjenica je da nikakve sankcije nisu uvedene.
Finski predsjednik Alexander Stubb još je dan ranije bio optimističan, uvjeren da će Trump izgubiti strpljenje s Putinom i da će američki Senat inicirati sankcije protiv kupaca ruske nafte. Međutim, nada je splasnula, a Trump je uz opravdanje „velikih ega“ rekao kako je ovo „europsko pitanje i tako je trebalo i ostati“. Njegov potpredsjednik, JD Vance, poručio je: „Ovo nije naš rat.“
Istodobno, bivši američki diplomat blizak pregovorima oko Ukrajine pozvao je Europljane na strpljenje s Trumpom, ističući kako predsjednik ima „instinkte koji nisu uvijek pogrešni“ i da koristi taktiku nagrađivanja Putina. „Putin zapravo ne želi prekid vatre, nego uništenje ukrajinskog identiteta. Trump to razumije, igra igru, nadajući se da ga može privući nagradama poput ukidanja sankcija ili gospodarskih dogovora.“
Trump prema istom izvoru ima četiri cilja: istinsku želju za prekidom sukoba, opravdanje američkim poreznim obveznicima, odvraćanje Putina od novih agresija te prebacivanje vodstva na Europu. Ipak, odlučan je da „neće baciti Ukrajinu pod autobus“.
Američki državni tajnik Marco Rubio priznao je pred Senatom: „Rusija želi ono što sada nema i na što nema pravo, a Ukrajina želi ono što ne može vratiti vojno. To je srž problema.”
Europljani, koji su uložili mnogo nade u republikanskog senatora Lindseya Grahama i njegov prijedlog zakona o sankcijama, sada mogu samo čekati Trumpov blagoslov. Rubio je upozorio: „Ako počnete prijetiti sankcijama, Rusi će prestati pregovarati.”
Ruski izvještaji o razgovoru Putina i Trumpa isticali su „toplu osobnu atmosferu“, a Putin je ponudio izradu memoranduma o mogućem mirovnom sporazumu. Nikakvi rokovi nisu dogovoreni.
S druge strane Atlantika raste zabrinutost da će Trump jednostavno napustiti Ukrajinu – pitanje je samo kako. Hoće li prekinuti obavještajnu suradnju, ukinuti sankcije ili onemogućiti čak i minimalnu vojnu pomoć? Prijeti i povlačenje američkih trupa iz Europe, što bi moglo izazvati kaos unutar NATO-a. Iako je novi američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker obećao „uredan“ proces povlačenja, mnogi ne vjeruju u Trumpovu predanost stabilnosti.
Europski članovi NATO-a osjećaju dodatni gnjev jer su, ispunjavajući Trumpove zahtjeve, pristali na značajno povećanje izdataka za obranu: cilj je 3,5 % BDP-a za „tvrdu“ obranu i 1,5 % za kibernetičku sigurnost i vojnu infrastrukturu. Međutim, sve to ne rješava temeljni problem – Trumpovu blagonaklonost prema Rusiji.
Alexander Stubb tvrdi da Europa mora shvatiti Trumpov pogled na svjetsku politiku; za njega je sve „velika igra moći“ u kojoj Ukrajina nije središte interesa. Stubb smatra kako treba uvjeriti Amerikance da je Rusija ekonomski slabija od većine europskih zemalja i da ne vrijedi žrtvovati Ukrajinu zbog nje.
Poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski dodaje da je „prava buduća sila Europa, ne Rusija“. Prema njegovim riječima, „Putin je probudio diva i još ne shvaća koliko će ga to skupo stajati. Već smo udvostručili izdvajanja za obranu. Do kraja desetljeća, Europa će ekonomski i vojno nadmašiti Rusiju.“
Za sada, međutim, ostaje pitanje: mogu li Europa i Ukrajina, s SAD-om po strani, natjerati Putina da preispita cijenu pobjede? Analitičari upozoravaju da Ukrajina nije bez ljudstva, ali joj kronično nedostaje obuka i streljivo.
Na kraju, europski lideri osjećaju se prepušteni sami sebi. Šefica europske diplomacije Kaja Kallas opisala je osjećaj gubitka: „Pitanje povjerenja je poput vaze – razbijena je, možete je zalijepiti, ali to više nije ista vaza.“
