Nakon neuspjeha na prošlogodišnjem COP-u u Brazilu, Europska unija kreće u duboku rekonstrukciju svojeg klimatskog pristupa. Najavljuje se oštriji, transakcijski model pomoći, ranije planiranje i nova pregovaračka ekipa – sve kako bi Unija vratila utjecaj prije iduće runde UN-ovih razgovora, zakazane za jesen u Turskoj.
„Trebali bismo biti transakcijskiji u razgovoru s vanjskim partnerima. Mi smo glavni davatelj klimatske pomoći”, poručio je poljski zamjenik ministra okoliša Krzysztof Bolesta tijekom sastanka u Bruxellesu.
Francuska je odmah pokazala gdje vidi prostor za pritisak. Pod aktualnim trgovinskim sporazumom s EU-om, Indija bi mogla dobiti 500 milijuna eura za zelenu tranziciju, no francuska ministrica okoliša Monique Barbut otvoreno protivi se isplati dok New Delhi ne preda svoj klimatski cilj za 2035. i ne promijeni stav u pregovorima. Njemački kolega Carsten Schneider sažeo je novu filozofiju kao „pitanje davanja i uzimanja”, priznajući razočaranje što se velike zemlje u razvoju na COP-u nisu svrstale uz Europu.
Klimatski povjerenik Wopke Hoekstra, koji je vodio delegaciju u Brazilu i vodit će je i u Turskoj, upozorio je da „solidarnost i uzajamnost moraju ići ruku pod ruku; kad se previše razmaknu, nastaju problemi”.
Šira diplomatska fronta Unije dogovorila je, kako kažu, „zajedničko razumijevanje” da su nužni raniji početak priprema i širenje izravne diplomacije prema skupini brzo rastućih gospodarstava poznatoj pod kraticom BICS. Iz Bruxellesa najavljuju trogodišnju strategiju s jasnim prioritetima i „crvenim linijama”, kako bi se izbjeglo da se pregovarački mandat ponovno donosi u zadnji čas.
Promjene zahvaćaju i ljudstvo. Dugogodišnji glavni pregovarač Jacob Werksman podnio je ostavku, a odlazi i voditelj skupine za pravila o ugljičnim tržištima Martín Hession. Njihov privremeni nasljednik je dosadašnji zamjenik Dimitrios Zevgolis. Iz izvora bliskih pregovorima čuje se da dosadašnji tim „nije bio u skladu s novim smjerom”, dok Werksman tvrdi da je odlazak planirao puno ranije.
Stručnjaci upozoravaju da promjene imena nisu dovoljne. Savjetnik za klimu Ottmar Edenhofer podsjeća da je „Pariški sporazum u osnovi ispregovaran do kraja – sada se radi o provedbi”, dok Linda Kalcher iz think-tanka Strategic Perspectives upozorava da EU mora „istodobno promijeniti igrače, usvojiti višegodišnju strategiju i obnoviti savezništva” ako želi ponovno diktirati tempo globalnih pregovora.
Je li nova, uvjetovana pomoć dovoljno snažan mamac da ubrza klimatske ambicije velikih gospodarstava, vidjet će se već ove jeseni na COP31. Za EU je to, nakon prošlogodišnjeg posrtaja, prilika za iskupljenje – ili još jedan korak unatrag u utrci za klimatsko vodstvo.