Europski sud za ljudska prava (ESLJP) utvrdio je da je Hrvatska povrijedila pravo svoje državljanke na pošteno suđenje jer je domaće pravosuđe nepredvidljivo primijenilo rokove zastare u sporu oko oduzete parcele u Rijeci.
Prema presudi iz Strasbourga, žena je tražila naknadu za dio privatnog zemljišta na kojem je još 1970-ih probijena pristupna cesta. Cesta je asfaltirana 2000., a tek 2014. upisana u zemljišne knjige kao nerazvrstana cesta – javno dobro u vlasništvu Grada Rijeke. Time je njezino vlasništvo izbrisano.
Kad je podnijela tužbu protiv grada, hrvatski su sudovi zahtjev odbili smatrajući da je trogodišnji rok zastare počeo teći 2000. – u trenutku asfaltiranja – pa je potraživanje isteklo. Općinski sud pritom se pozvao i na odluku Ustavnog suda iz 2017. kojom je potvrđena ustavnost tadašnjih odredbi Zakona o cestama.
Podnositeljica je tvrdila da nije mogla predvidjeti gubitak vlasništva sve dok cesta nije formalno evidentirana 2014., niti je ikad doneseno rješenje o izvlaštenju ni isplaćena naknada. ESLJP je prihvatio njezine argumente, istaknuvši da prije Zakona o cestama iz 2011. pravni status nerazvrstanih cesta nije bio jasno uređen, a dodatno ga je razjasnio tek Ustavni sud 2017. godine – nakon što je ona već pokrenula postupak.
Sud je zaključio da računanjem zastare od 2000. hrvatski sudovi nisu pružili „dovoljnu razinu predvidljivosti”, čime su ženi „nerazmjerno ograničili” pristup sudu. Presuda (još nije konačna) dosuđuje joj 2 079 eura za troškove i izdatke, dok je zahtjev za naknadu štete u ostatku odbijen.
ESLJP je podsjetio da zastarni rokovi služe pravnoj sigurnosti, ali njihova primjena mora biti jasna i predvidljiva u konkretnim okolnostima – što u ovom slučaju, prema mišljenju Suda, nije bilo ispunjeno.