Emma Raducanu ponovno nastupa na French Openu nakon dvije godine izbivanja zbog ozljeda, a njezina borba s vlastitim strahovima postala je jednako zanimljiva kao i povratak na teren. Britanska tenisačica priznaje da je njezina "najveća fobija" zapravo strah od igala, ali upravo terapije iglama pomogle su joj da ostane spremna za veliki povratak.
Raducanu je posljednjih tjedana mučila ozljeda leđa, no tvrdi da stanje napreduje: „Nije još 100 posto, ali radimo na tome. Imam još nekoliko dana.” Od povratka na teren nakon operacija zgloba i gležnja prošle godine, Raducanu je ponovno među 50 najboljih tenisačica svijeta, što je nevjerojatan uspon u odnosu na prošlogodišnji pad ispod 300. mjesta.
Iako su joj boravci na zemljanim terenima naporniji zbog dužih izmjena i veće opterećenosti leđa, Raducanu je odlučna slušati vlastito tijelo: „Prije sam samo gurala dalje jer su mi govorili da nisam dovoljno čvrsta, da moram izdržati. Ali znala sam da bol nije samo posljedica treninga, već nešto ozbiljnije. Da sam ranije slušala sebe, možda bih si uštedjela 8 ili 12 mjeseci borbe.”
Borba za britanski broj jedan Raducanu se sada natječe s Katie Boulter i Sonay Kartal za poziciju najbolje britanske tenisačice. Boulter, koja drži tu titulu gotovo dvije godine, prošlog je tjedna osvojila turnir na zemlji te je sada 38. igračica svijeta, pet mjesta iznad Raducanu. Kartal, koja je prije godinu dana bila 278. na svijetu i borila se s ozbiljnom bolešću i ozljedom, sada je nadomak ulaska u top 50, a u Parizu je debitantica u glavnom ždrijebu.
Boulter smatra da je konkurencija zdrava: „Želim da Emma i Sonay, i bilo tko drugi, vrše pritisak na mene u poretku.” No, ističe da joj je fokus na vlastitoj igri, a ne na samoj tituli.
U ženskoj konkurenciji za Britaniju nastupa i Jodie Burrage, koja nakon teške ozljede gležnja prošle godine sada prvi put nastupa u glavnom ždrijebu Roland Garrosa. Prisjetila se trenutka kad je prošle godine bila na štakama: „Trebala mi je ta podsjetnik – jučer nisam imala dobar trening, ali sjetila sam se da sam prošle godine sjedila na kauču s nogom u gipsu.”
Britanske tenisačice tako ulaze u turnir s mješavinom nade, opreza i želje za dokazivanjem – a Raducanu, koja je naučila slušati sebe, možda je najglasniji primjer snage nakon povratka s ruba.