Hladno jutro 12. listopada 1991. zauvijek je urezano u kolektivno pamćenje branitelja Vukovara. Tog dana, u žaru bitke za grad, poginula su dvojica ratnika čija se imena i hrabrost i danas, 34 godine poslije, spominju s dubokim poštovanjem – Velimir Đerek – Sokol i Ivan Brdar.
Velimir Đerek, sin Imotske krajine
• Rođen 14. kolovoza 1965. u Imotskom, odrastao u Vinjanima Gornjim.
• U Zagreb je došao kao srednjoškolac i radio kao recepcionar u hotelu Esplanada.
• Početkom rata pridružio se obrani Vukovara i postao zapovjednik 1. bojne 204. brigade na Sajmištu.
• Na motoroli je hrabrio suborce rečenicom: „Evo mene, sa šest stotina Imoćana!”, stvarajući privid većih snaga i zbunjujući napadača.
• Poginuo 12. listopada 1991. tijekom žestokog granatiranja Sajmišta.
• Nakon ekshumacije identificiran je 1998. i pokopan u obiteljskoj grobnici u Vinjanima Gornjim. Imao je 26 godina.
Ivan Brdar, livanjski vitez HOS-a
• Rođen 15. lipnja 1968. u Gornjim Rujanima kraj Livna; najmlađe dijete u obitelji.
• Srednju školu završio u Zagrebu, kratko studirao građevinu, a potom pristupio specijalnoj postrojbi MUP-a.
• U rujnu 1991. priključio se HOS-u te 26. rujna s još četrdeset dragovoljaca stigao na vukovarsku bojišnicu.
• Bio je poznat po brizi za civile srpske nacionalnosti, ponavljajući: „Na te se civile najviše mora paziti”.
• Unatoč ranjavanju 9. listopada nastavio je borbu; suborci pamte kako je gelere vadio vlastitim rukama.
• Smrtno ranjen 12. listopada u večernjim satima kod raskrižja Preradovićeve i Duge ulice te preminuo na rukama Nikice Burića – Samoborca. Imao je 23 godine.
• Posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. i pokopani u rodnom selu.
Nasljeđe neslomive volje
Suborci se i danas prisjećaju neustrašivosti ovih mladića. Pukovnik Ivan Anđelić Doktor svjedoči kako je Đerekov glas preko motorole unosio sigurnost u redove branitelja, dok je Nikica Burić o Brdaru rekao: „Teško da sam upoznao hrabrijeg čovjeka i ratnika od Ivana.”
Na današnju obljetnicu Vukovar i cijela Hrvatska ponovno odaju počast dvama životima koji su, unatoč kratkom trajanju, ostavili neizbrisiv trag u obrani države. Velimiru i Ivanu, njihove obitelji, suborci i zahvalna domovina poručuju: nismo vas zaboravili.