Badnja večer 2002. u selu Kostajnica kraj Konjica pretvorila se u jednu od najmračnijih epizoda novije bosanskohercegovačke povijesti. Pripadnik vehabijskog pokreta Muamer Topalović te je noći upao u kuću hrvatske katoličke obitelji Anđelić i iz vatrenog oružja ubio oca Anđelka (1935.) te njegove kćeri Maru (1955.) i Zorku (1973.). Sin Marinko (1972.) preživio je teška ranjavanja.
Istražitelji su kasnije utvrdili da je motiv zločina bila vjerska mržnja. Sam ubojica pred sucima je izjavio: „Štujem samo šerijat!”, a kao dodatni „razlog” naveo je želju za osvetom u kontekstu tadašnjeg bošnjačko-srpskog sukoba, zbog čega je namjerno odabrao božićnu noć.
Sudsko vijeće koje su vodili suci Hamo Kebo i Nada Dalipagić u ožujku 2003. izreklo je Topaloviću maksimalnu kaznu od 35 godina zatvora — u to vrijeme najvišu dosuđenu u Bosni i Hercegovini. Tijekom izdržavanja kazne pokušaо je 2010. pobjeći iz zeničkog zatvora, no pokušaj je brzo osujećen.
Godinama poslije obitelji Anđelić stiglo je i pismo u kojem im je ponudio tzv. krvarinu, obećavši da će „njegova braća sve platiti” ako bude pušten na slobodu. Pokajanja u njemu nije bilo, a molbu za pomilovanje iz 2020. tadašnji predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara odbio je.
Danas, 23 godine nakon tragedije, preživjeli Marinko Anđelić živi u obnovljenoj obiteljskoj kući. Redovito ga obilazi župnik don Marin Marić, koji već pet godina pastoralno skrbi o župi Obri i mjestu Kostajnica. Svećenik ističe Marinkovu snagu i nepokolebljivu privrženost Crkvi koja mu je, kaže, ostala temelj kroz sve godine boli i osamljenosti.
U Kostajnici se i ove godine na Badnjak pale svijeće za Anđelka, Maru i Zorku. Mještani poručuju da unatoč nezacijeljenoj rani svijetlo vjere nadjačava mrak mržnje, a obitelj Anđelić ostaje simbol postojanosti katoličkog naroda u tim krajevima.