Baranja je prošlu godinu zaključila s dva značajna nakladnička projekta koji, unatoč iseljavanju i opustjelim selima, svjedoče da se u međuriječju Dunava i Drave još živi – i pamti.
Prvo je objavljena knjiga Eve Ivanović „Uspomene sačuvane u slikama i ričima”. Autorica iz Baranjskog Petrova Sela, poznatog kao Petarda, spojila je šokački dijalekt s bogatom foto-kronikom mjesta. Stranice čuvaju etnografsku baštinu, običaje i specifičan mentalitet ravnice, a iz njih, kako piše, progovara njezin „unutarnji glas” duboko ukorijenjen u lokalni krajolik.
Druga publikacija, monografija „Salaši – Darđanski rit i okolica u 20. stoljeću”, nastala je u suradnji Žuže Zabjan, Arpada Zabjana i Stipana Kovačića. Načelnik Općine Darda Ante Vukoje naglasio je da je riječ o „trajanom zapisu o svakodnevnom životu salašara, njihovim djelatnostima, školovanju te kulturnom i sportskom životu darđanskog rita”.
Recenzentica Daniela Herman podsjetila je da je u monografiji „uhvaćen dah jednog svijeta – ne samo kroz datume i imena nego i kroz mirise ambara, zvukove ritova i tišine večeri”. Posebno je odjeknula njezina poruka: „Neka ova knjiga bude mali doprinos velikoj potrebi da ne zaboravimo tko smo i odakle dolazimo – jer tamo gdje prestaje pamćenje počinje nestanak!”
Monografija je razdijeljena u 12 poglavlja koja obrađuju povijest, zemljopisni položaj salaša, demografiju, popis svih salaša, ali i školstvo, kulturu, sport te sudbine raseljenih obitelji. Naglašava otpornost, upornost i skromnost nekadašnjih stanovnika, ali i tišinu koja je nastala „kada posljednji plug zaore i posljednje svjetlo s prozora salaša zauvijek utihne”.
Oba izdanja potvrđuju da snaga zajednice leži u očuvanoj uspomeni. Dok se mnogi sele u potrazi za sigurnijom budućnošću, ovi su autori odlučili „spasiti ono što se još može spasiti” – sjećanje. Zahvaljujući njima, baranjska priča nastavlja se prenositi, stranica po stranica, fotografija po fotografija, od sadašnjih do budućih naraštaja.