Dubrovnik se danas prisjeća 1. listopada 1991., dana kada je započela osmomjesečna opsada grada koju su predvodile postrojbe Jugoslavenske narodne armije uz pridružene srpske i crnogorske rezerviste. Tradicionalni program „Da se ne zaboravi“ okupio je branitelje, obitelji poginulih i građane koji su od jutra polagali vijence i palili svijeće na više mjesta sjećanja.
Program je započeo na gradskom groblju Boninovo polaganjem vijenaca kod Spomen-križa, uz sudjelovanje učenika koji su priredili prigodni školski program u franjevačkoj crkvi Male braće. Potom su na brdu Srđ, simbolu dubrovačke obrane, položeni vijenci uz molitvu, a u luci Gruž počast je odana poginulima na moru. Ispred crkve sv. Vlaha zasvirala je Gradska glazba Dubrovnik, nakon čega je u franjevačkoj crkvi služena misa za sve poginule u Domovinskom ratu.
Podsjećajući na povijesni 1. listopada 1991., sudionici komemoracije istaknuli su da je točno u 6 sati više od 13 000 pripadnika JNA, potpomognutih teškim topništvom, tenkovima, oklopnim transporterima i zrakoplovstvom, napalo dubrovačko područje s kopna, mora i iz zraka. U napadu su sudjelovali užički, podgorički i mostarski korpus te 9. vojno-pomorski sektor Boka.
Agresoru se na crti dugoj više od 200 kilometara suprotstavilo samo 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja – pripadnika dubrovačkoga Zbora narodne garde, policije i dragovoljaca Teritorijalne obrane. Prve granate pale su na Bosanku i Mokošicu, a već prvog dana grad je ostao bez struje i vode.
Tijekom srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik i Konavle poginula su 184 hrvatska branitelja i 92 civila, ranjeno je više od 1 500 ljudi, dok je 423 osobe prošlo kroz neprijateljske logore. Više od 33 000 stanovnika bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2 127 kuća, a stradali su i kulturni dragulji poput 500 godina starog Arboretuma u Trstenom. Ukupno je bez krova nad glavom ostalo 7 771 stanovnik.
Unatoč brojčanoj i vatrenoj nadmoći agresora, Dubrovnik se nikada nije predao. Današnja obljetnica još je jedna prilika da se oda počast poginulima, prisjeti hrabrosti branitelja i naglasi važnost očuvanja sjećanja na razaranja koja su, osim ljudskih žrtava, pogodila i svjetsku kulturnu baštinu. „Da se ne zaboravi“ tako ostaje poruka i zavjet budućim generacijama da cijene slobodu izvojevanu u najtežim okolnostima.