Na današnji dan prije točno 75 godina, 27. ožujka 1949., u Kutini je rođena Dubravka Ugrešić, autorica koja je svojim romanima i esejima temeljito uzdrmala stereotipe o žanrovima, naciji i rodnim ulogama.
Kreativni uzlet iz Kutine do Zagreba Ugrešić je odrasla u obitelji bugarsko-hrvatskih korijena, što je rano otvorilo pitanja identiteta i pripadnosti – motive koji će kasnije prožimati čitav njezin opus. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost i ruski jezik, a poslije gotovo dva desetljeća i predavala na istoj katedri, usporedno gradeći književnu karijeru koja nije priznavala kanone.
Književni proboj i rušenje stereotipa Prvi veliki uspjeh stigao je 1981. romanom „Štefica Cvek u raljama života”, duhovitom dekonstrukcijom trivijalne literature i ženskih stereotipa koju je ubrzo ekranizirao Rajko Grlić. Književni status učvrstila je „Forsiranjem romana reke” (1988.) – djelom koje joj je donijelo NIN-ovu nagradu i titulu prve žene laureatkinje tog priznanja.
Esejistica oštra pera Ugrešić nije ostala samo romanopisac; njezini eseji ubrajaju se u najsnažnije intelektualne intervencije postsocijalističke Europe. Početkom 1990-ih otvoreno je kritizirala nacionalizam, zbog čega je bila meta javnih napada i 1993. odlazi u egzil. Iskustvo raseljenosti pretvorila je u remek-djela „Muzej bezuvjetne predaje” i „Ministarstvo boli”, u kojima analizira fragmentirani identitet i gubitak doma.
Globalno priznanje Njezina radikalna originalnost prepoznata je i izvan regije: dobitnica je nagrada Heinrich Mann (2000.), Jean Améry (2012.) te prestižne Neustadtove nagrade za književnost (2016.). Djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika, što ju je svrstalo među rijetke hrvatske autorice s istinskim svjetskim dosegom.
Odlazak i naslijeđe Dubravka Ugrešić preminula je 17. ožujka 2023. u Amsterdamu. I dvije godine poslije njezina su djela i dalje nezaobilazna referenca za sve koji promišljaju odnos književnosti, politike i osobnog identiteta. Obljetnica rođenja prilika je da se podsjetimo zašto je njezin glas ostao jedan od najupečatljivijih u europskoj književnosti završetka 20. i početka 21. stoljeća.