Prosvjed roditelja u zagrebačkoj Dubravi, potaknut nizom nasilnih ispada mlađih maloljetnika, ponovno je otvorio pitanje koliko su djeca svjesna vlastitog zla te od koje bi ih dobi trebalo kazneno goniti.
Roditelji tvrde da njihovu djecu „nitko ne može zaštititi” od vršnjaka koji verbalno i fizički napadaju druge, uništavaju javnu imovinu i izazivaju incidente zbog kojih policija i hitna pomoć sve češće interveniraju. Upozoravaju da se čeka „da se dogodi veće zlo” kako bi sustav reagirao.
Da maloljetničko nasilje nije nova pojava, podsjeća i davna opaska pripisana Sokratu: „Današnja mladež voli lagodan život. Loše je odgojena, prezire autoritet, ne poštuje starije…”. No, u usporedbi s doba antičke Atene, današnji „nestašluci” postaju opasniji, pa se nameće sumnja da postojeće preventivne i sankcijske mjere više nisu primjerene.
Psiholozi i pravnici već godinama raspravljaju treba li pomaknuti dobnu granicu kaznene odgovornosti – koja trenutačno u Hrvatskoj počinje s 14 godina – ili pojačati društvenu i institucionalnu potporu obiteljima i školama. Rast broja prijavljenih napada učenika na učenika upućuje da su standardne pedagoške mjere i smještaj u odgojne ustanove ponekad nedostatni.
Dok stručne službe analiziraju statistike, roditelji u Dubravi traže hitne, vidljive korake: češće ophodnje policije, veću prisutnost pedagoga i psihologa u školama te jasnije protokole za sankcioniranje nasilnika. U protivnom, upozoravaju, nezadovoljstvo i strah mogli bi prerasti u još veće društvene tenzije.
Rasprava se tako vraća na početno pitanje: u kojoj su mjeri mlađa djeca svjesna posljedica svojih postupaka i kako osigurati da odgovaraju za nanesenu štetu – bez odustajanja od primarnog cilja, a to je njihova rehabilitacija i povratak u zajednicu.