U Dračevici, rodnome selu akademika Petra Šimunovića, Bračani su emotivnom večeri obilježili 93. obljetnicu rođenja svoga najuglednijeg znanstvenika i čuvara otočne baštine.
Okupljeni su se prisjetili čovjeka koji je cijeli istraživački vijek posvetio jeziku i toponimiji rodnoga otoka. Šimunovićev stih „Ako kažem Dračevica, rekao sam oči moje, ako kažem Broč, rekao sam jubov moja” ponovno je zazvučao kao podsjetnik na neraskidivu vezu s Bračem.
Govoreći o njegovu naslijeđu, dr. Lucija Puljak istaknula je da je „znanstvenim pregalaštvom pridonio da se u nama Bračanima razvije gordost što pripadamo jeziku i kulturi koji čine samu srž hrvatskoga identiteta”.
Šimunović je potpisao kapitalna djela „Toponimija otoka Brača” te „Rječnik bračkih čakavskih govora”, opsežni rječnik s više od 30 000 riječi na 750 stranica, nastajao više od 15 godina. Objavio je i niz monografija te vodiča o Braču, ostavljajući trajno znanstveno i kulturno blago otoku.
Večer je nastavljena tradicionalnom manifestacijom „Večer čakavice”. U suradnji s udrugom Bročko rič, zavičajni su govor oživjela 17 bračkih pjesnika. Svoje su stihove kazivali Branimir Kuščević, Tonči Ostojić, Senka Nižetić, Nikša Hržić, Nenad Kuščević, Katarina Drpić, Nikola Dominis, Ivan Ostojić-Povaljski, Ivica Derado, Josipa Lukšić, Ivona Džimbeg, Doris Miljević, Marijana Plazibat, Silvija Buvinić i Josip Jakšić, dok su Nikica Jurun i Jadranka Nejašmić čitali pjesme Zlatana Jakšića i Tonke Petrić. Glazbenu je pratnju na gitari pružio Zdeslav Hrepić.
Svečanosti su nazočili članovi obitelji: supruga pokojnog akademika Ina Šimunović primila je buket cvijeća, a uz nju je bio i unuk Petar, što je dodatno naglasilo obiteljsku i otočnu povezanost s ostavštinom velikoga jezikoslovca.