Bivši reprezentativac Srbije i Crne Gore Predrag Đorđević ponovno je otvorio stare rane Mundijala 2006. u Njemačkoj, na kojem je tadašnja zajednička selekcija završila s tri poraza i gol-razlikom 2-10.
„Očekivanja su bila ogromna, bili smo odlični u kvalifikacijama protiv Španjolaca i Talijana… Međutim, nismo mogli utjecati na neke stvari koje su se dogodile neposredno prije prvenstva”, prisjetio se nekadašnji lijevi bek, danas umirovljeni prvotimac Olympiacosa.
Prema njegovim riječima, odluka o razdruživanju Srbije i Crne Gore, objavljena tek mjesec dana prije polaska u Njemačku, unijela je nemir u svlačionicu. Sve je dodatno zakomplicirao dolazak izbornikova sina na pripreme, što je, tvrdi, izazvalo otvorene sukobe među igračima. Rezultat: poraz 0-1 od Nizozemske, potop 0-6 protiv Argentine te obrnutih 3-2 za Obalu Bjelokosti i posljednje mjesto u skupini.
Đorđević – koji je na turniru odradio svih 270 minuta – kaže kako talent nikad nije bio problem, ali da nedostaje kontinuitet i organizacija: „Da imamo pristup kao Hrvati, osvojili bismo i svjetsko i europsko prvenstvo. Imali smo puno veću kvalitetu, imamo je i danas, ali očigledno ne funkcioniraju neke druge stvari.”
Najbolje igračke dane proveo je u Olympiacosu (1996.–2009.), gdje je osvojio niz naslova prvaka i kupova Grčke te stekao reputaciju jednog od najpreciznijih izvođača slobodnih udaraca u Europi. U dresu Srbije i Crne Gore skupio je 37 nastupa i postigao jedan pogodak.
Njegova najnovija izjava unijela je živost među navijače s obje strane Dunava: jedni podsjećaju na hrvatske bronce i srebra sa svjetskih prvenstava, drugi opet otvaraju vječnu raspravu što srpskom nogometu zapravo nedostaje – strpljenje, disciplina ili nešto treće.