Poznati salezijanac i vojni kapelan na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman” don Damir Stojić u razgovoru s predsjednikom udruge „Hrvatska za Život” Antom Čaljkušićem otvoreno je progovorio o iskustvima koja je godinama stjecao kao studentski kapelan u Zagrebu.
„Borio sam se i rukama i nogama da se život sačuva. Bilo je vrlo milosno pratiti te djevojke i vidjeti kako Bog vodi i kako lijepo stvari završe”, rekao je Stojić, naglasivši da „još nije susreo ženu kojoj je žao što je rodila, a skoro uvijek joj bude žao što je pobacila”.
Svećenik je istaknuo da, iako ispovijed donosi mir, „pastoralno praćenje nakon ispovijedi” ostaje izazov jer su „tu posljedice grijeha” i potrebne su „molitve za iscjeljenje srca”.
Ključnu odgovornost, smatra Stojić, često izbjegavaju muškarci: „Iza svakog pobačaja stoji jedan muškarac koji nije izvršio svoju ulogu. Previše sam doživio lažnu solidarnost gdje ženi kažu: ‘Ja poštujem tvoju odluku’. Međutim, to je kukavički jer svaki muškarac treba stati iza svog djela i preuzeti odgovornost.”
Podsjetio je kako je dvojicu studenata izbacio iz svog ureda nakon što su tvrdili da se ne bi smio „petljati” u odluku njihovih djevojaka. „Rekao sam im da su kukavice, da za mene nisu muškarci”, poručio je, zaključivši da je pobačaj „jedan veliki muški problem jer treba dvoje da se začne dijete”.
Ante Čaljkušić je potvrdio da iskustvo udruge pokazuje kako bi se „velik broj pobačaja mogao spriječiti kad bi očevi prihvatili odgovornost”. Stojić je dodao da neki muškarci za trudnoću doznaju tek nakon obavljenog pobačaja, što na njih ostavlja duboke emocionalne posljedice.
Za pojam „neplanirana trudnoća” svećenik kaže da je oksimoron: ako je postojao spolni odnos, tvrdi, trudnoća ne može biti neočekivana.
U završnici razgovora naglasio je da se rasprava o pobačaju ne može svesti samo na vjerski okvir. Pozvao je na univerzalni pogled na ljudskost: „Pravo na život je osnovno… Svaki intelektualno pošteni čovjek, ateist i bilo tko, znat će da je to živo biće i ljudska osoba.”