Premijera filma „Melania” – službenog dokumentarca o novoj/staroj prvoj dami Sjedinjenih Država – pokazala je koliko raskošna produkcija ne jamči i publiku. Autor teksta svjedoči da je na projekciji ostao sam u kinu, unatoč proračunu od oko 75 milijuna dolara, neuobičajenom za dokumentarni žanr.
Trumpov kompliment i Melanijin diktat
Film otvara scena u kojoj Donald Trump telefonom supruzi poručuje: „Dušo, tako si lijepa, izgledaš kao filmska zvijezda.” Taj ton idolopoklonstva dominira svih 90 minuta. Melania Trump potpisuje se i kao zvijezda i kao izvršna producentica, pa je od samog početka bilo jasno da će narativ biti pod njezinom potpunom kontrolom.
Povratnički pothvat Bretta Ratnera
Redatelj Brett Ratner, nekoć holivudski hit-mejker („Gas do daske”, „Crveni zmaj”, „X-Men: Posljednja fronta”), posljednjih je godina bio izvan studijskog kruga zbog optužbi za seksualno uznemiravanje. Prihvativši zadatak da 20 dana prati Melaniju pred inauguraciju, Ratner je, čini se, tražio kartu za povratak u velikobudžetni Hollywood – spominje se čak i mogućnost četvrtog nastavka serijala „Rush Hour”, omiljenog Trumpu.
Dekor umjesto kritike
Vizualno, „Melania” nalikuje luksuznom modnom spotu: kamera prati prvu damu dok se na visokim potpeticama šepuri po imanju Mar-A-Lago, a legendarna „Gimme Shelter” Rolling Stonesa služi, očito, da njezin izlazak izgleda „cool”. Širi kontekst – od imigrantskog puta iz Slovenije do dvostrukog uspona u Bijelu kuću – tek je naznačen, nikad produbljen.
Glavnina minutaže posvećena je organizaciji četverodnevnog inauguracijskog slavlja, od večere uz svijeće do ručka u Dvorani kipova, uz beskrajan niz savjetovanja sa stilistima i dizajnerima interijera. „Tranzicija između prvih obitelji prava je Olimpijada za dizajnere interijera”, objašnjava jedan od sugovornika.
Melanija kao vodič vlastite bajke
Sama protagonistkinja vodi nas kroz film, no hladnim, gotovo robotskim nastupom. Suprugu se na telefonu obraća s „mr. president” i tek šturo uzvraća na njegovu samohvalu: „Odlično, bravo.” U drugom kadru izjavljuje: „Svi žele znati pa evo…”, najavljujući da će „ići naprijed sa svrhom i stilom” i „razbiti sve norme”.
Kritički odmak, usporedbe ili suprotstavljena mišljenja – ono što bi dokumentarcu dalo težinu – u potpunosti izostaju. Rezultat je polirana hagiografija koja izgleda skupo, ali djeluje prazno.
Hoće li investicija ikad biti vraćena?
S obzirom na slab interes publike, pitanje je može li film zaraditi makar trećinu uloženog proračuna. Ako ništa drugo, „Melania” ostaje primjer koliko daleko može ići taštinski projekt kada glavna junakinja sama diktira pravila igre.
