Gotovo dva desetljeća splitskoa Brodarica gleda isti prizor: gomile otpada nagurane uz nesuđeni ulaz u Dioklecijanov akvedukt, pretvoren u divlji deponij na kojem svatko bez kazne odlaže šut, kućanski otpad ili stari namještaj.
Problem nije nov. Prve novinske fotografije ružnog prizora objavljene su još 2008., u mandatu tadašnjeg gradonačelnika Ivana Kureta. Godinu poslije kormilo grada preuzeo je Željko Kerum, no akvedukt je i dalje zatrpavan. Posljednje intervencije najavljivane su dok je Split vodio Ivica Puljak, ali konkretnih rezultata i dalje nema – arheološki biser rimske inženjerije ostaje zatrpan smećem i zarastao u raslinje.
Što se ondje zapravo skriva?
Prema konzervatorskom elaboratu, ispod današnjeg naselja Brodarica – točnije na istočnom dijelu nekadašnje tvornice „Jugoplastika“ – pruža se podzemna trasa akvedukta iz 3. stoljeća. Očuvani su segmenti kanala unutarnjeg presjeka 65 × 150 cm, koje je stručni tim proglasio „vrijednim i reprezentativnim“ dijelom sustava koji je Dioklecijanovu palaču napajao pitkom vodom s izvora rijeke Jadro.
Zbog gradnje više od 300 POS-ovih stanova i podzemne garaže, konzervatori su 2000-ih pristali na neuobičajeno rješenje: antički kanal privremeno razrezati na segmente, dizalicom ga iznijeti s gradilišta, a po završetku radova vratiti na izvorni položaj. Plan je uključivao detaljna arheološka istraživanja i precizno označavanje svakog kamena kako bi se originalna konstrukcija mogla rekonstruirati „u dlaku“.
Dio akvedukta, međutim, pretrpio je oštećenja već tijekom gradnje tadašnje zgrade Jugoplastike, kada su betonski temelji prošli kroz rimski zid. Koliko je od predviđenih zahvata kasnije zaista provedeno, javnosti nikada nije jasno objašnjeno. Ono što je vidljivo jest – otpad.
Na prostoru koji bi mogao postati mala, ali atraktivna arheološka atrakcija danas se nalaze zahrđali dijelovi namještaja, automobilske gume i naslage građevinskog šuta. U gradskoj upravi ponovno se najavljuje „pojačani nadzor“ i „izradu projekta sanacije“, no skeptična javnost podsjeća da je isti refren slušala u tri uzastopna mandata.
Stručnjaci za baštinu upozoravaju da nekontrolirano odlaganje otpada ne šteti samo vizualnom identitetu kvarta, nego i samim sačuvanim segmentima akvedukta – vlagom, kemikalijama i mehaničkim pritiskom otpadnih masa. Procjena stvarnog stanja ostataka bit će moguća tek kada se prostor očisti i zaštiti.
Dok Split čeka čistu Brodaricu, pitanje odgovornosti ostaje otvoreno: tko će – nakon gotovo 20 godina ignoriranja problema – konačno dići dizalicu, ali ovaj put da makne smeće, a ne baštinu?