Broj prijavljenih mentalnih poremećaja kod djece i adolescenata naglo je porastao, posebice nakon pandemije COVID-19, no Splitsko-dalmatinska županija i dalje nema specijaliziranu dječju psihijatrijsku bolnicu iako se najavljuje već 30 godina.
Psihologinja Andrea Čvrljak upozorava da se „odgovorni moraju zapitati gdje su zakazali“ jer je sustavna skrb nužna: „Već trideset godina slušamo obećanja, a djeca i mladi ostaju bez adekvatnog liječenja.“
Istodobno, sve je više samodijagnosticiranih slučajeva. Mladi na društvenim mrežama, nakon nekoliko klikova, sami sebi pripisuju ADHD, OKP ili bipolarni poremećaj. Stručnjaci navode da je prije stigmatizacija sprječavala traženje pomoći, dok se danas ide u drugu krajnost—etikete se lijepe bez stručne procjene, što može odgoditi ispravnu terapiju.
Čvrljak ističe da bi odvojeni kapaciteti za djecu i adolescente rasteretili postojeće bolničke odjele te omogućili pravodobnu dijagnostiku i kontinuiranu terapiju: „Svatko tko radi s djecom vidi rastući pritisak, a infrastruktura naprosto ne prati potrebe.“
Roditelji i nastavnici sve češće prijavljuju probleme koncentracije, impulzivnosti i depresivnih epizoda kod učenika, a epidemiološki podaci pokazuju skok prijava anksioznosti i opsesivno-kompulzivnih smetnji u dobi od 12 do 18 godina. Ipak, u cijeloj županiji postoji tek nekoliko ambulantnih termina tjedno, dok se na stacionarno liječenje čeka mjesecima.
Županijske vlasti najavile su izradu nove projektne dokumentacije, no to je već četvrti pokušaj od sredine devedesetih. Za sada nije precizirano ni mjesto gradnje, ni rok otvaranja, ni osigurano financiranje iz državnog proračuna ili EU fondova.
Dok projekti stoje na papiru, stručnjaci apeliraju da se barem hitno prošire kapaciteti postojećih odjela i pojača rad školskih psihologa. U suprotnom, kažu, mogli bismo platiti visoku cijenu odgođenog liječenja čitave generacije.