Gotovo tri stotine migranata s Bliskog istoka i Afrike ukrcano je u veljači na vojne zrakoplove i, protiv svoje volje, prebačeno iz Sjedinjenih Država u Panamu. Riječ je o prvoj skupini proglašenoj nepoželjnom prema sporazumu o deportaciji u treću zemlju koji je administracija Donalda Trumpa dogovorila s Panamom i koji je odmah izazvao međunarodne osude.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), 179 od 299 protjeranih od tada se vratilo u domovinu kroz program „potpomognutog dobrovoljnog povratka”. Organizacije za ljudska prava, međutim, upozoravaju da su "okolnosti njihova zatočenja i ‘izbor’ koji im je ponuđen doveli u pitanje dobrovoljnost povratka". IOM odbacuje tvrdnje o prisili.
Život u limbu
Preostali migranti, među kojima su Iranci, Afganistanci, Nigerijci i Etiopljani, danas žive u privremenom smještaju u Ciudad de Panamá ili se snalaze kako znaju. Nemaju radne dozvole, a boravišne im se vize produljuju u posljednji čas – trenutačno samo do prosinca. „Zaglavljeni smo. Ovo nije život”, kaže 36-godišnja Nigerijka Sharity, koja je pobjegla od političkog nasilja.
Afganistanka Salana jedna je od rijetkih koja je uspjela dobiti azil. Unatoč valjanom panamskom identifikacijskom dokumentu, još uvijek ne smije raditi. „Nemam novca ni prava učiti jezik. Osjećam se kao da me svijet zaboravio”, govori žena koja je, kako kaže, sigurnu smrt izbjegla već putom iz Kabula.
Nigerijka Queen (25) opisuje da je prije bijega bila oteta, silovana i pretučena zbog povezanosti s zabranjenim pokretom IPOB. Nakon što su joj napadači ubili oca i spalili kuću, krenula je prema SAD-u, no završila je u Panami.
Put od hotela do džungle
Po dolasku su migranti prvo bili zatvoreni u hotelu pod policijskim nadzorom i bez kontakta s vanjskim svijetom. Oni koji su odbili „dobrovoljni“ povratak prebačeni su u logor usred opasne džungle Darién, gdje su, prema njihovim iskazima, tjednima boravili bez odvjetnika i telefona. Tek nakon sudske tužbe i pritiska nevladinih organizacija vraćeni su u glavni grad – i prepušteni sami sebi.
Politička prebacivanja odgovornosti
Prihvat deportacijskih letova postao je uteg i za panamskog predsjednika Joséa Raúla Mulina, koji je u kampanji obećavao suzbijanje migracija. „Nisam sklon novim avionima iz Sjedinjenih Država jer nam ostavljaju problem”, izjavio je u ožujku. Vlada tvrdi da migrante ne zlostavlja, no ne nudi im rješenje ni integraciju.
Dok kalendari otkucavaju prema prosincu, deportirani nemaju jasnu perspektivu. Bez prava na rad, jezika ni podrške, sve ih je više koji razmišljaju o opasnom povratku na sjever – ili u zemlje iz kojih su pobjegli.
„Tri godine bježim od smrti, a opet sam zarobljena”, kaže Salana. „Snagu gubim iz dana u dan.”
