U uskoj, vatrom obasjanoj radionici u središtu Đakova čekić udara u nakovanj, iskre frcaju, a znatiželjni putnici iz cijelog svijeta promatraju kako se užareni komad metala pretvara u mač, cvijet ili ukrasnu rešetku. Sve to vodi Franjo Vinković, jedini majstor kovač u Osječko-baranjskoj županiji i jedan od tek sedmorice nositelja tog zvanja u Hrvatskoj – ujedno jedini koji se bavi i restauracijom.
Kovačnica Vinković postala je nezaobilazna turistička postaja grada. Posjetitelji, uz kupnju suvenira, mogu svjedočiti cijelom procesu kovanja pa čak i sami okušati snagu čekića. Vinković kaže da goste „najviše privlači stvarni život bez virtualnih aplikacija” te da interaktivnost „pretvara komad metala u jedinstven doživljaj”.
Majstor izrađuje širok raspon predmeta – od šokačkih šešira i lipicanskih potkova do replika srednjovjekovnih mačeva. Za Gradski muzej Vinkovci kovao je rimske mačeve „spatha”, dok je muzejima diljem zemlje izrađivao kopije krune kralja Tomislava, starohrvatskih oružja i obnovu drvenih škrinja. Ministarstvo kulture dodijelilo mu je trajnu dozvolu za rad na nepokretnim kulturnim dobrima, što mu je otvorilo vrata brojnih sakralnih i povijesnih objekata: od katedrale i njene kripte do ograde ispred Biskupskog dvora i novih rešetki u Strossmayerovu perivoju.
Povezanost kovačije i konja u Đakovu Vinković dodatno naglašava suradnjom s tamošnjom Ergela lipicanaca; izrađuje žigove za označavanje konja, a potkove prodaje kao prepoznatljive suvenire.
Obrt je i obiteljska priča. Dvojica od četvorice sinova – Goran, student strojarstva, i Franjo, školovani strojobravar – već rade uz oca. „Posjetitelji vole čuti da se kovačka vatra ni nakon mene neće ugasiti”, kaže majstor, uvjeren da će tradicija nastaviti živjeti i u idućim generacijama.
Želja za očuvanjem baštine spojena s turističkom ponudom pretvorila je malu đakovačku kovačnicu u mjesto gdje se snaga i preciznost stapaju u umjetnost – a putnik kući nosi više od suvenira: iskustvo stvaranja.