Obrovac, 5. studenoga 2025. – Nekadašnji hrvatski napadač Dado Pršo danas puni 51 godinu. Njegova životna priča – put od ratnog izbjeglice i mehaničara u francuskoj provinciji do rekorda u Ligi prvaka i statusa junaka hrvatske reprezentacije – i dalje nadahnjuje navijače.
Rođen kao Miladin Pršo u Obrovcu 1974., nadimak Dado pretvorio je u službeno ime još u mladosti. Početak Domovinskog rata 1991. natjerao ga je da s 19 godina pobjegne u francuski Rouen, dok su roditelji nakratko potražili sigurnost u Bačkoj Topoli. Ne poznajući jezik, radio je kao automehaničar i konobar, a slobodno vrijeme trošio na cigarete, pivo i rakiju. Težina mu je tada narasla na 100 kilograma.
Prekretnicu je donio susret s Francuskinjom Carol, koju naziva „ljubavlju života”. Uz njezinu podršku smršavio je 20 kilograma, smanjio pušenje i ponovno obuo kopačke u četvrtoligašu Stade Raphaëlois. Brak mu je donio i francusku putovnicu, a sjajna partija pred skautom Monaca 1997. otvorila je vrata elitnom nogometu.
U prvim godinama u Kneževini nije bilo lako; zbog jake konkurencije (Henry, Trezeguet, Simone) poslan je na posudbu u Ajaccio, gdje je konačno ostavio alkohol i potpuno se posvetio treningu. Povratak u Monaco označio je eksploziju: 5. studenoga 2003., na svoj 29. rođendan, zabio je čak četiri gola Deportivu La Coruñi i izjednačio tadašnji rekord Lige prvaka, koji su do tada držali samo Filippo Inzaghi i Marco van Basten.
Karijera je ipak bila puna prepreka. Kao juniora ga je odbio Hajduk zbog srčanih nepravilnosti, a početkom 2000-ih liječnici su mu zbog dislokacije u desnoj nozi morali „lomiti kosti i ponovno ih slagati”. „Morao sam ponovno naučiti hodati”, prisjetio se napadač, no već iduće sezone vratio se jači, a trener Didier Deschamps opisao ga je kao „najvećeg borca kojeg je vidio”.
Pršove brojke potvrđuju reputaciju: s Monacom je osvojio naslov francuskog prvaka, s Glasgow Rangersima dominirao u Škotskoj, a za Vatrene je odigrao 32 utakmice i postigao devet pogodaka. Ključni je bio onaj protiv Slovenije u baražu za Euro 2004., kojim je Hrvatskoj donio vizu za Portugal.
Iako su srpski i slovenski mediji godinama raspravljali o njegovu podrijetlu, Pršo nikada nije ostavio dvojbu: „Ja sam Hrvat, presretan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto pridonijeti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti.”
Od dana kada je u zadimljenom kafiću promatrao dno čaše do trenutka kad je rasprodao stadione Lige prvaka prošlo je desetak godina. Danas se njegova priča često spominje kao dokaz da se upornošću i ljubavlju može pobijediti i porok i predrasude.
Sretan rođendan, Dado.