Popularna HRT-ova serija „Crno-bijeli svijet” – hit koji je od 2015. do 2021. pratio dvije zagrebačke obitelji u turbulentnim osamdesetima – ovih je dana ponovno privukla pozornost zbog kratkog, ali upečatljivog pojavljivanja lika Stjepana Đurekovića.
Iako se bivši direktor INA-e u seriji vidi samo s leđa, nekoliko rečenica koje razmjenjuje s izmišljenim junakom Jurom Kipčićem dovoljne su da prizovu atmosferu straha i zakulisnih igara jugoslavenske tajne službe. Đureković zahvaljuje Kipčiću na informacijama, ali upozorava da bi „netko na kraju ipak morao biti Pedro”, aludirajući na mogućnost da će istrage pasti na nejake, dok će „tatini sinovi” ostati zaštićeni.
Scena je smještena u svibanj 1982., neposredno nakon što Kipčićev sin Voljen u tadašnjem tjedniku Danas objavi tekst o nelogičnostima u trgovini naftom. Redatelj Goran Kulenović kroz taj detalj podsjeća koliko je nezahvalno bilo javno prokazivati gospodarske devijacije u kasnom socijalizmu – i koliko je opasno bilo zamjeriti se sustavu.
Stvarna sudbina Stjepana Đurekovića kasnije je nadmašila i najdramatičnije televizijske scenarije. Nekadašnji visoki menadžer INA-e 1982. bježi na Zapad i u Njemačkoj objavljuje knjige koje razotkrivaju poslovanje jugoslavenskog vrha. Samo godinu dana poslije, 28. srpnja 1983., brutalno je ubijen u garaži-tiskari kod Münchena – hicima iz pištolja i udarcima sjekirom.
Njemački sudovi su kroz višegodišnje istrage zaključili da je egzekuciju organizirala UDBA. Suradnik tajne službe Krunoslav Prates prvi je završio iza rešetaka, a 2018. na doživotni zatvor osuđeni su i bivši šefovi službe Josip Perković i Zdravko Mustač. Presude su potvrdile ono o čemu se godinama šaputalo: da se jugoslavenski režim nije libio ukloniti neistomišljenike ni na zapadnoeuropskom tlu.
Time i kratki kadar u Kulenovićevoj seriji dobiva dodatnu težinu. Umjesto puke kostimografske nostalgične crtice, on gledatelja podsjeća na cijenu koja se plaćala za neposluh – i na sjene prošlosti koje, unatoč retro glazbi i humoru, nikada nisu sasvim crno-bijele.