Crna Gora se u najnovijim europskim kalkulacijama profilirala kao najizgledniji sljedeći član EU-a među šest zemalja zapadnog Balkana. Od ukupno 33 pregovaračka poglavlja otvorila je sva, a sedam je i privremeno zatvorila, čime je preuzela vodeću poziciju ispred Albanije (28 otvorenih, nijedno zatvoreno) i Srbije (22 otvorena, dva zatvorena).
Europska povjerenica za proširenje Marta Kos nedavno je najavila konkretnu vremensku mapu: „S Crnom Gorom napredujemo i moguće je da, ako 2026. zaključimo tehnički dio pregovora, 2028. ova zemlja postane 28. članica EU”. Prema istoj projekciji, Albanija bi Uniji mogla pristupiti 2029.
Pregovarački tim u Podgorici upozorava, međutim, da ulazi u najosjetljiviju fazu. Glavni crnogorski pregovarač Predrag Zenović ističe da „što je država bliža članstvu, problemi su krupniji, političke dileme veće, izazovi jasniji, a test političke volje složeniji”.
Koraci koji su Crnoj Gori priskrbili epitet balkanskog šampiona – od ranog prihvaćanja eura 2002., ukidanja viza 2009. do ulaska u NATO 2017. – nisu dovoljni za završni sprint. Do kraja 2026. mora se zatvoriti još 26 poglavlja, a ključne prepreke nisu tehničke nego političke: vladavina prava, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Aktualna vladajuća koalicija, sastavljena nakon odlaska Demokratske partije socijalista u oporbu 2020., suočena je s kritikama da više energije troši na ideološke sporove nego na europske reforme. Milica Kovačević iz nevladine organizacije CDT ocjenjuje da „mi ništa više ne nalikujemo europskim društvima nego prije pet godina” te upozorava kako bi „najgora moguća stvar bila da se političkom voljom proglasi da smo spremni – jer nismo i nećemo biti”.
Snažniji geopolitički interes Bruxellesa za stabilnost Balkana nakon ruske agresije na Ukrajinu daje Podgorici dodatni vjetar u leđa. No bez ubrzanih reformi i čvrstog političkog konsenzusa, taj vjetar bi se lako mogao pretvoriti u protivni. Crna Gora je, ukratko, ispred svih – ali ciljna crta još je daleko.