Crkva danas obilježava blagdan svetog Antuna Padovanskog, jednoga od najomiljenijih i najčašćenijih svetaca katoličkoga svijeta. Iako ga vjernici poznaju kao Padovanca, u tome je gradu proveo tek nekoliko mjeseci, dok je presudne godine svoga djelovanja ostvario širom Italije i Francuske.
Rođen 1195. u Lisabonu kao Fernandez Martin de Bulhorn, potjecao je iz plemićke obitelji. Već sa 15 godina iznenadio je roditelje odlukom da pristupi augustinskom samostanu u glavnome gradu Portugala, a nedugo zatim premješten je u samostan Svetoga Križa u Coimbri kako bi, kako je sam zapisao, „bio bliže Bogu i potrebitima”. Ondje je stekao zavidno teološko znanje zbog kojega su ga subraća prozvala „Škrinjom zavjetnom“.
Za svećenika je zaređen oko 1219., no prekretnicu života doživio je godinu poslije kada, potresen mučeništvom franjevačkih misionara u Maroku, napušta augustince i pristupa Redu manje braće. Bolest ga s misijskog putovanja vraća na Siciliju, a 1221. na kapitulu u Asizu susreće svetog Franju Asiškog – trenutak koji će odrediti njegovu daljnju službu propovjednika i učitelja bogoslovije.
U sljedećim godinama proputovao je sjevernu Italiju i južnu Francusku. Legende govore da je, kad su ga krivovjernici u Riminiju odbili slušati, otišao na obalu i propovijedao ribama koje su, tvrdi predaja, izronile kako bi ga poslušale. U drugome je gradu doveo izgladnjelu mazgu koja se poklonila pred posvećenom hostijom, ignorirajući ponuđenu hranu. U Francuskoj je imenovan „čuvarom milostinje“, a 1226. sudjelovao je na kapitulu u Arlesu, gdje mu se, prema predaji, ukazao sveti Franjo.
Nakon povratka u Italiju smjestio se u malenom samostanu uz crkvicu Marije Bogorodice u Padovi. Njegove korizmene propovijedi 1231. godine privlačile su tolika mnoštva da crkve nisu mogle primiti sve vjernike, pa su se okupljali na gradskim trgovima. Zabilježeno je mnoštvo ispovijedi i obraćenja.
Sveti Antun preminuo je u Arcelli kod Padove 13. lipnja 1231., u 36. godini života. Njegove posljednje riječi bile su: „Vidim svojega Gospodina.” Legenda kaže da su se u tom času djeca po Padovi spontano rastrčala ulicama vičući: „Umro je svetac, umro je sveti Antun.”
Papa Grgur IX. kanonizirao ga je samo godinu dana nakon smrti, a 1946. proglašen je crkvenim naučiteljem. I danas vjernici diljem svijeta zazivaju pomoć svetog Antuna, osobito u pronalaženju izgubljenih stvari, a njegove relikvije u bazilici u Padovi ostaju jedno od najposjećenijih hodočasničkih odredišta u Europi.