Katolici diljem svijeta danas se prisjećaju života i djela svete Majke Terezije, redovnice albanskog podrijetla rođene 26. kolovoza 1910. u Skopju kao Agnes Gonxha Bojaxhiu.
Majčina rana godina i poziv Majka Terezija ostala je bez oca Nikole već s devet godina, nakon čega je obitelj vodila majka Drana, otvarajući tkaonicu kako bi prehranila troje djece. Agnes je odmalena bila vezana uz crkvu, pjevala je u zboru, a s 12 je godina osjetila želju za redovničkim pozivom.
Put do Indije S navršenih 18 godina napustila je dom i pridružila se loretskim sestrama u Irskoj, gdje je dobila redovničko ime sestra Marija Terezija. Ubrzo je poslana u Indiju, u Kalkutu, gdje je položila zavjete i 1944. postala ravnateljica škole Svete Marije. Dvadeset je godina poučavala djevojke i gradila duhovnost usmjerenu na molitvu i ljubav.
„Dan odluke” Na putovanju vlakom 1946. godine, kako je kasnije svjedočila, „čula je Isusov glas da služi siromasima”. Tri je godine tražila odobrenje da napusti dotadašnji red, a 1948. obukla je bijeli sari s plavim crtama, simbol buduće zajednice, i završila tečaj bolničarstva. Vratila se u Kalkutu te počela obilaziti slamove: previjala je rane djeci, skrbila o nemoćnima i umirućima te ih odnosila u bolnice.
Misionarke ljubavi i svjetsko priznanje Iz toga rada proizašlo je novo redovničko društvo Misionarki ljubavi. Njezina nesebičnost donijela joj je brojna priznanja, među kojima indijsku odliku Padmashri 1962. i Nobelovu nagradu za mir 1979. godine, koju je primila „na slavu Božju i u ime siromaha”.
Završetak zemaljskog puta i kanonizacija Unatoč teškim bolestima, do posljednjih dana vodila je Kongregaciju. Preminula je 5. rujna 1997. u Kalkuti; Indija joj je priredila državni sprovod, a njezin grob u matičnoj kući Misionarki ljubavi brzo je postao mjesto hodočašća. Blaženom ju je 2003. proglasio papa Ivan Pavao II., a svetom 2016. papa Franjo.
Današnji blagdan podsjeća vjernike na poruku Majke Terezije o bezuvjetnoj ljubavi prema najsiromašnijima i potiče ih da nastave njezino djelo milosrđa.