Kad je dugogodišnji san Francisa Forda Coppole, futuristička epopeja Megalopolis, napokon stigao u kina u jesen 2024., sve je izgledalo kao završni čin slavne karijere. Umjesto trijumfa, film je sa zaradom od tek 14 milijuna dolara na produkcijski proračun od oko 120 milijuna – većinom redateljev vlastiti novac – postao spektakularan promašaj.
No Coppola se nije pomirio s time da njegovo djelo nestane u algoritamskoj bujici streaming-platformi. Film je kratko bio dostupan za digitalni najam, potom misteriozno nestao s većine servisa, a fizička izdanja pojavila su se samo u pojedinim inozemnim državama. Umjesto toga, slavni redatelj pokrenuo je ljetnu turneju po šest gradova, uz projekcije filma i dvostatna predavanja o temama poput „vrijeme”, „rad” i „rat”.
Publika koja je propustila turneju novu će priliku dobiti 1. siječnja, kada će Megalopolis ponovno igrati u kinima – Coppola namjerava taj novogodišnji termin pretvoriti u godišnju tradiciju. Paralelno najavljuje i produženu verziju nazvanu Megalopolis Unbound. Ta redateljska inačica trebala bi biti dulja, „čudnija” i sadržavati dodatne snovite sekvence, iako se izvorna kopija ionako činila kao golemi filmski trip.
Dok čekamo novu montažu, znatiželjnici mogu zaviriti u Megadoc, dokumentarac Mikea Figgisa koji prati gotovo beskonačan razvoj projekta. U njemu se vide isječci ranijih verzija: stolna čitanja s Robertom De Nirom i Umom Thurman, pa čak i proba s mladim Ryanom Goslingom, dok Aubrey Plaza uporno ostaje u liku novinarke Wow Platinum.
Coppola pritom prodaje ulaznice za predavanja i luksuzne satove s logom filma, pokušavajući nadoknaditi golemi osobni ulog. No istodobno svjesno stvara aureolu nedostupnosti: što je Megalopolis rjeđe dostupan, to ga filmski entuzijasti gorljivije traže. Strategija podsjeća na ručno građenje kulta, nesvakidašnji potez u doba kada i najveći hitovi za tri tjedna završe kao još jedna pločica na pametnom TV-u.
Hoće li redatelj doista nametnuti vlastitu mitologiju ili će publika sama presuditi vrijednost njegova ambicioznog, ali skupog eksperimenta, ostaje otvoreno. Jedno je sigurno: iako je na blagajnama propao, Megalopolis se odbija povući u zaborav – a Coppola, u devetom desetljeću života, još uvijek diktira ritam svoje filmske sage.