Marin Čilić vratio se na veliku scenu pobjedom u 1. kolu Wimbledona, svladavši Belgijca Raphaela Collignona 6:3, 6:4, 6:3. Bio je to njegov prvi nastup na londonskoj travi nakon 2021., a ukupno 15. u karijeri – turniru na kojem je 2017. stigao do finala.
Iskustvo je, ističe, bilo posebno jer ga je s tribina vanjskog terena broj 14 bodrila cijela obitelj: „Prvi put na Wimbledonu bila su oba sina, Baldo i Vito, i to čini veliku uspomenu.”
Ozljeda koljena koja ga je mučila dvije sezone sada je, kaže, prošlost. „Koljeno je odlično, zapravo jako dobro još od svibnja 2024. kada sam imao drugu operaciju. Lani sam se još privikavao mečevima, ali ova sezona mi je dobra od samog početka.” Prije konačnog zahvata prošao je, kako kaže, „hrpu liječnika” koji nisu bili sigurni kako riješiti problem; druga operacija u SAD-u „u potpunosti je riješila” tegobe.
Na pitanje je li tijekom najgorih trenutaka razmišljao o završetku karijere, odgovara kako ta ideja nikada nije bila na stolu. Motiv mu je ostala razina igre na kojoj se natjecao prije ozljede, kada je sezonu 2022. završio kao 16./17. igrač svijeta.
U 2. kolu čeka ga Britanac Jack Draper, trenutačno četvrti na ATP-jevoj ljestvici. „Nevjerojatan je, strašno je napredovao u posljednje dvije, dvije i pol sezone. Bit će to naš prvi međusobni meč.”
Povratak kroz Challenger turnire opisuje kao škola izdržljivosti: odigrao je više od 25 mečeva i primijetio da protivnici „ne žele samo tako prepustiti turnir”. Unatoč statusu grand-slam pobjednika, morao je, kaže, „prihvatiti renking koji imam”.
O generacijskim promjenama u tenisu i oproštajima Rogera Federera i Rafaela Nadala govori bez nostalgije: „Nikad ne znaš kad je kraj. Pokušaj iskorištavati maksimalno svaki dan.”
Čilić vjeruje da za njega još ima mjesta na najvećim pozornicama: „Nadam se da će biti još neka prilika za veliki rezultat na Grand Slamovima.”