Slum na 502 metra nadmorske visine ponovno je dočekao svoje mačkari, glasne vjesnike proljeća koji su posljednje siječanjske subote započeli tradicionalni pohod istarskim kršem.
Zvuk volovskog roga, dvoja velika zvona od ukupno osam kilograma i ovčje kože – prepoznatljivi su znaci Ćićskih zgončara, jedine takve skupine u Istri. Ove godine obilježavaju okruglih 70 godina otkako su se 1956. pridružili višestoljetnoj maškaranoj tradiciji sjeverne Istre.
Krenuli su pod krošnjama čuvene slumske lipe, jedne od najstarijih u Hrvatskoj, koju mještani od milja zovu „baka Gupčeve lipe”. Prvi su dio pohoda proveli po gornjim selima – od Sluma i Bresta, preko Dana, Jelovica i Vodica na samoj granici sa Slovenijom, pa natrag u Račju Vas i Brgudac. Druga etapa čeka ih druge nedjelje veljače kada će zvona odjeknuti Klenovšćakom, Prapoćem, Podgaćem i Lanišćem.
Iako na kalendaru još vlada zima, suncem okupani dan više je nalikovao proljeću, pa su zvončari i maškarane družine ispunile gotovo pusta sela Lanišća – općine koja se prostire na 144 četvorna kilometra, a broji tek oko 270 stanovnika.
Najmlađi među zgončarima bio je osmogodišnji Matej Šverko iz Podgaća. Njegova zvona teška su tri kilograma, no s ocem Aleksandrom već nekoliko godina neumorno obilazi ćićska sela. Karnevalska je karavana imala i najmlađu masku: osmomjesečna Gaja iz Brgudca, prerušena u malu tigricu, izmjenjivala je kolica i naručje roditelja dok je petogodišnja sestra Amai držala korak.
U Slumu se povorka tradicionalno okrijepila kod obitelji Posedel. Cijelo selo – danas tek tridesetak stanovnika – zajednički je pripremilo domaće kobasice, sir, fritule i koju kapljicu vina, pa su harmonika, pjesma i zvona ispunili kamenite ulice.
„Maškare su tradicija, zabava i druženje. Od malih sam nogu u maškarama, a ljubav prema običajima sada prenosim na svoju djecu”, rekla je mama Erika, zadovoljno gledajući kako nove generacije preuzimaju zvončarsku baštinu.
Povorka se nastavila putom starim kao i sama Ćićarija, odlučna da i ove godine otjera zimu, prizove proljeće i još jednom podsjeti da su i najmanja sela živa dok se kroz njih razliježe zvuk zvona.