Već sedam godina volonteri i veterinari Skloništa za životinje Čakovec vode gotovo nemoguću bitku: svake godine iz romskih naselja u Međimurskoj županiji izvuku oko 700 pasa, često u potresnom stanju.
„Noge su mu bile oglodane do kostiju… želudac pun kamenja jer ga je jeo od gladi“, opisuje voditeljica skloništa Aleksandra Hampamer jednog od najgorih slučajeva koje su zatekli tijekom redovnih terenskih kontrola. Među spašenim životinjama redovito su izgladnjeli štenci, kujice s otvorenim ranama, psi slomljenih kostiju i kroničnih kožnih upala.
Iako u Međimurju već godinama traje projekt obveznog mikročipiranja, cijepljenja i sterilizacije, povremene kontrole i novčane kazne pokazale su se nedostatnima. Čim timovi zbrinu postojeće životinje, na ulicama naselja pojavljuju se novi psi, nenačipirani i nezaštićeni.
Sklonište u Čakovcu – najveće u Hrvatskoj – ponovno „puca po šavovima”. Kapaciteti su popunjeni, a troškovi liječenja, hrane i kastracija rastu. Unatoč suradnji s lokalnim vlastima, sustavno rješenje još nije na vidiku.
Volonteri zato apeliraju na pooštravanje kontrole uzgoja, učestalije terenske obilaske i edukaciju stanovnika romskih naselja. Bez takvih mjera, upozoravaju, začarani krug patnje i neodgovornog držanja pasa nastavit će se, a skloništa će i dalje biti posljednja, preopterećena crta obrane.