ŠIBENIK – Dani hrvatskog vaterpola obilježeni su prošlog vikenda u rodnom gradu Perice Bukića premijerom dokumentarca „Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo”. Manifestacija je još jednom podsjetila na izniman niz uspjeha reprezentacije koja je u razdoblju samostalne Hrvatske osvojila šest velikih zlatnih medalja – olimpijsko (2012.), svjetska (2007., 2017., 2024.) i europska zlata (2010., 2022.) – te se popeo na prvo mjesto novog poretka Svjetske akvatike nakon što je 2024. odigrao tri velika finala (jedno zlato, dva srebra).
„Posljednja zlata koja Hrvatska ima iz ekipnih sportova prije ovih naših vaterpolskih stigla su od rukometaša 2004. godine. Mi smo od tada prikupili tri svjetska, dva europska i jedno olimpijsko zlato”, istaknuo je Bukić, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza i dvostruki olimpijski pobjednik u kapici bivše SFRJ.
Gotovo propušten Rudić
Bukić se prisjetio i trenutka kada je Hrvatska zamalo ostala bez legendarnog trenera Ratka Rudića. „Pitao sam ga bi li preuzeo reprezentaciju. Odgovorio je da bi – ako ga Amerikanci puste i ako osiguramo uvjete da napadnemo svjetski vrh”, prisjetio se. Dogovor je u posljednji trenutak ipak postignut, a Rudić je poslije odveo Barakude do olimpijskog zlata u Londonu 2012.
Snaga struke, ali i alarm za sustav
Prema Bukiću, stručni kadar i dalje je hrvatska najveća prednost. Nabrojao je Ivicu Tucka, Juru Marelju, Vjekoslava Kobešćaka, Sandra Sukna, Elvisa Fatovića, Hrvoja Koljanina i Zorana Bajića kao trenere koji su dokazali vrijednost u najvećim europskim klubovima.
Ipak, upozorava da se bez jasne političke odluke o financijskoj i infrastrukturnoj potpori ne može nastaviti pohod na medalje. „Kad govorimo o statusu klubova i igrača, došli smo do zida. Improvizacija vas dovede samo do jedne razine, a odatle počinje urušavanje”, kazao je, tražeći od Ministarstva turizma i sporta, HOO-a te najvećih vaterpolskih gradova – Zagreba, Splita, Dubrovnika, Šibenika i Rijeke – da redefiniraju raspodjelu sredstava.
Bukić smatra da su upravo vaterpolo i rukomet trenutačno sportovi u kojima Hrvatska može najbrže ostvarivati vrhunske klupske i reprezentativne rezultate, dok košarka i odbojka zahtijevaju poseban pristup. „Moramo se odlučiti želimo li vrhunske rezultate ili nas to ne zanima. Tradiciju, znanje i motivirane ljude imamo, ali želja nije dovoljna”, zaključio je.
Dokumentarac „Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo” samo je najnoviji u nizu filmskih i knjižnih projekata kojima Savez arhivira i slavi zlatne stranice sporta u bazenu. Bukić poručuje kako će pravi nastavak priče o trofejnom sportu ovisiti o potezima izvan vode: o dugoročnom i stabilnom financiranju koje će zadržati trenere i igrače u domovini te omogućiti nove napade na svjetski tron.