Sezona rojenja vodencvjetokrilaša u Budimpešti ove je godine stigla ranije nego inače, a stručnjaci kao glavne razloge navode visoke temperature i nizak vodostaj Dunava.
Zaštićeni kukci žive tek nekoliko sati. Prirodan ciklus nalaže da nakon parenja polože jaja u rijeku, no gradska rasvjeta i sjene mostova remete im orijentaciju.
„Njima je sjena mosta znak da su stigli do obale. Dakle, ne znaju što se događa, jer tada je obala desno, obala lijevo, obala ispred”, pojasnio je Gyorgy Kriska sa Sveučilišta Eötvös Loránd. Zbunjeni kukci masovno slijede svjetla mostova i, umjesto u vodu, obrušavaju se na obalu, čime gube priliku za polaganje jaja.
Fenomen se ponavlja svake godine, no ovosezonske temperature ubrzale su razvoj ličinki i potaknule veću najezdu. Rojevi se, privučeni jakom rasvjetom, gomilaju na gradskim površinama, stvarajući neobične „tepih-plohe” na pločnicima i mostovima.
Biolozi upozoravaju da bi produljeni topli periodi i niski vodostaji mogli sve češće dovoditi do ovakvih poremećaja, s mogućim posljedicama za populaciju vodencvjetokrilaša i ekosustav Dunava.