Europska unija riskira da na ključni rok Ujedinjenih naroda 24. rujna stigne praznih ruku: države članice još se spore oko postotka smanjenja emisija stakleničkih plinova koji će prijaviti kao svoj novi „nacionalno utvrđeni doprinos” (NDC).
Svaka država mora svakih pet godina predati ažurirani NDC, a ove se godine prvi put traži cilj za 2035. Prvotni rok bio je u veljači, no gotovo nitko ga nije ispoštovao. Glavni čovjek UN-a za klimu Simon Stiell dao je EU-u dodatni rok do kraja rujna – poslije toga brojke više neće ući u globalno izvješće koje će se predstaviti na konferenciji COP30 u Brazilu.
Prazno mjesto u dokumentu
Bruxelles trenutačno ima 50-stranični nacrt u kojem su pobrojani svi dosadašnji uspjesi: rekordni udio obnovljivih izvora, pad potrošnje ugljena i plina te širenje sustava naplate emisija (ETS). No u rubrici „cilj za 2035.” stoji praznina.
Ambasadori država članica sutra pokušavaju ispregovarati brojku koju bi ministri okoliša jednoglasno potvrdili u četvrtak. U igri je raspon od 66 do 72 posto smanjenja emisija u odnosu na 1990. godinu. Donja granica prati ravnu liniju prema klimatskoj neutralnosti 2050., dok gornja reflektira prijedlog Europske komisije da se do 2040. postigne rez od 90 posto.
2040. važnija od 2035.
Rasprava je zapela jer su mnoge vlade inzistirale da se prvo dogovori obvezujući cilj za 2040. Komisija je tu brojku predložila tek početkom godine, a pregovori su prošlog petka propali bez dogovora. „Čak i s NDC-om, sve ovisi o tome što će EU odlučiti za 2040., jer su zakoni važniji od izjava namjere”, upozorava Linda Kalcher iz think tanka Strategic Perspectives.
Dodatni pritisak stvara Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je već obećalo rez od 81 posto do 2035., pa bi svaka skromnija brojka Europe mogla narušiti njezine ambicije da bude globalni klimatski predvodnik.
Ako se kompromis ne pronađe, Unija bi UN-u mogla poslati samo još jednu izjavu bez konkretnih postotaka – scenarij koji nije isključen, budući da je za službeni NDC potrebna jednoglasnost svih 27 država članica.