Bruxelleska regija jutros je ušla u 542. dan bez formirane vlade, nadmašivši neslavni belgijski rekord iz 2010./2011., kada je cijela država čekala 541 dan na novu izvršnu vlast. Riječ je o najduljem razdoblju bez vlade u povijesti belgijske prijestolnice od 1,25 milijuna stanovnika.
Neizvjesnost traje od izbora u lipnju 2024., na kojima je francusko-jezična liberalna stranka Mouvement Réformateur (MR) osvojila najviše glasova u svom jezičnom korpusu, dok je među Flamancima pobijedio Groen. Ukupno 14 stranaka raspodijelilo je 89 zastupničkih mjesta, a pregovore dodatno komplicira ustavna kvota ministarskih mjesta za oba jezična bloka kako bi se zaštitila flamanska manjina.
Sukobi su postali osobni: frankofonski socijalisti odbijaju surađivati s flamanskim nacionalistima iz N-VA, koje nazivaju „anti-Bruxelles, anti-diverzitet“; flamanski liberali iz Open VLD-a pak poručuju da bez N-VA neće u koaliciju te frankofone socijaliste opisuju kao „alkoholičara ovisnog o javnoj potrošnji“.
Poslovna elita i civilno društvo gube strpljenje. Skupina od gotovo 200 poduzetnika, akademika i kulturnjaka – među njima povjesničar David Van Reybrouck, proizvođač speculoos keksa Antoine Helson i politologinja Fatima Zibouh – u otvorenom je pismu upozorila na „541 dan gledanja kako Bruxelles tone u neviđeni institucionalni vakuum i financijsku krizu“. Potpisnici traže hitni „konklave“ stranaka radi dogovora o vladi i proračunu.
Dan ranije ispred regionalnog parlamenta prosvjedovalo je oko 500 građana. Belga javlja da su zviždali političarima i nosili transparente s porukom „Shame on you Brussels“.
Posljedice zastoja svakim su danom opipljivije:
• regionalni deficit prema procjeni lista Bruzz mogao bi dosegnuti 1,6 mlrd. eura do kraja godine; • jedna velika banka povukla je kreditnu liniju od 500 mil. eura; • skrbničke udruge upozoravaju da će bez novih subvencija morati rezati plaće; • veliki građevinski projekti, uključujući budući muzej suvremene umjetnosti Kanal (otvorenje planirano 2026.), zamrznuti su.
Privremena vlada obavlja tehničke poslove, ali nema ovlasti za novo trošenje. Dok raste nasilje povezano s drogom i broj beskućnika među migrantima, politički komentatori bilježe bizaran paradoks: u srcu Europske unije „događa se toliko toga, a ipak – ništa“.