Najmanje sedam britanskih obitelji tvrdi da su u privatnim klinikama za potpomognutu oplodnju u sjevernom dijelu Cipra dobile pogrešan donorski spermij ili jajnu stanicu, što je otvorilo pitanje nadzora i sigurnosti postupaka u toj turističkoj medicinskoj destinaciji.
Par najglasniji u javnosti čine Laura i Beth, koje su ondje 2011. naručile spermij anonimnog donora kako bi njihova djeca imala zajedničko biološko podrijetlo. Prvo je rođena djevojčica Kate, a četiri godine poslije i sin James. Već na prvi pogled, kažu, nešto nije odgovaralo.
„Već ubrzo nakon Jamesova rođenja znala sam da nešto nije u redu”, prisjetila se Laura. Dječakove smeđe oči i maslinasta put nisu se slagali ni s izgledom biološke majke Beth ni s opisom odabranog donora. Nakon gotovo deset godina obitelj je napravila komercijalni DNK test koji je otkrio dvostruku pogrešku: djeca nisu međusobno biološki povezana, niti je ijedno začeto spermijem za koji su platili 2000 funti.
„Osjećaj nelagode bio je ogroman. Pitanje je bilo što to znači za našu djecu”, dodala je Beth. Vrijednost cjelokupnog liječenja, uključujući put, lijekove i smještaj, dosegnula je oko 16 tisuća funti.
Još dvije britanske obitelji koje su se liječile kod iste liječnice prijavile su slične nalaze DNK testova. Liječnica pak tvrdi da nije bila odgovorna za naručivanje spermija te dovodi u pitanje pouzdanost komercijalnih testiranja, dok sama klinika zasad šuti.
Sjeverni Cipar, pod upravom međunarodno nepriznate Turske Republike Sjeverni Cipar, ne podliježe zakonodavstvu Europske unije, a nema ni neovisno regulatorno tijelo koje bi moglo suspendirati dozvole klinikama. Upravo zbog labavijih pravila, nižih cijena i visokih postotaka uspješnosti, regija je popularna među parovima iz inozemstva, posebno onima koji traže anonimne donore ili postupke zabranjene u matičnim državama, poput odabira spola embrija.
Stručnjaci upozoravaju da su pogreške u pravilnoj identifikaciji donora iznimno rijetke, no serija gotovo identičnih slučajeva unutar jednog medicinskog tima upućuje ili na ozbiljan nemar ili na namjernu obmanu. „To je iznimno teška situacija za pacijente”, ističe dr. Ippokratis Sarris iz Britanskog društva za plodnost.
Roditelji pogođeni skandalom sada se suočavaju s neizvjesnošću o genetskom podrijetlu svoje djece i razmišljaju o pravnim koracima, premda je nejasno kakvu bi zaštitu mogli dobiti u jurisdikciji koja priznaje samo Turska. Do tada, njihova je glavna želja – kako kaže Beth – barem saznati tko su stvarni donori kako bi djeca jednoga dana imala potpunu sliku vlastitog identiteta. „Bilo nam je važno da imaju osjećaj tko je njihov donor jer je to dio njihova identiteta.”