Arheolozi su prošle i ove godine na otoku Veli Brijun, na uzvisini Vrh Kosir (Rankun), rasvijetlili dio zagonetke starog brončanodobnog grobnog humka.
U proljeće 2024. Nacionalni park Brijuni i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli pokrenuli su sustavno istraživanje tumula. Tijekom ožujka i travnja pronađen je cjelovit ljudski kostur. Laboratorijska C14 analiza pokazala je da potječe iz sredine 14. stoljeća ‒ više od tri tisuće godina nakon što je grobni humak izgrađen. Takav kasniji ukop u već postojećem grobu znan je kao sekundarni ukop.
Ekspedicija se u ožujku 2025. vratila na nalazište kako bi provjerila krije li se još ljudskih ostataka ispod kamenja. Osim glavnog nalaza, otkrivena je odvojena ljudska čeljust i niz raspršenih košćica, uključujući više od 50 zuba. Velik broj zuba isključio je mogućnost da sav materijal pripada istoj osobi, što upućuje na barem još jednog ukopanog.
Struktura tumula sastoji se od tri dijela: samog groba načinjena od teških kamenih ploča, suhozidnog vijenca promjera oko sedam metara i kamenog plašta koji bi trebao prekrivati cijelu konstrukciju. Plašt na Vrhu Kosir danas nedostaje, a nije poznato je li ga uništila ranija pljačka ili su ga uklonili prvi istraživači prije stoljeća. Nedoumice izaziva i procijep u sjeverozapadnom dijelu vijenca, jer stariji zapisi ne bilježe njegovo stanje.
Arheolozi ističu da je iskopavanje nalik forenzičkom poslu: svaki sloj zemlje ruši prvotno stanje i zato treba precizno dokumentirati svaki pomak kamena i svaku kost. No početkom 20. stoljeća, kada su provedena prva istraživanja Vrha Kosir, takva se pedantnost nije uvijek primjenjivala, pa novi tim danas mora nadoknađivati tada propuštene bilješke.
Detaljna analiza upravo prikupljenog materijala trebala bi odgovoriti tko su bili srednjovjekovni „gosti” brončanodobnog tumula i koliko je zapravo ljudi ondje našlo posljednje počivalište.