Filozofkinja i profesorica Sveučilišta u Splitu Marita Brčić Kuljiš podsjeća da se iza rastuće buke u javnom prostoru ne krije nužno – a često ni minimalno – istinsko pravo na slobodno izražavanje.
„Nije sve što je izgovoreno u javnom prostoru sloboda govora”, istaknula je u razgovoru povodom nedavne 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta i objave znanstvenog rada „Sloboda govora u filozofiji Immanuela Kanta”.
• Kant slobodu govora veže uz moral i hrabrost
Prema objašnjenju profesorice, njemački filozof smatrao je da se tek slobodan čovjek – onaj koji misli i djeluje moralno – može pozvati na pravo javnog govora. „Sloboda govora uvijek je govor o javnom dobru. … Kada je koristimo, gradimo bolji svijet za buduće generacije”, ističe.
• Demokracije nema bez slobode govora, ali povijest pokazuje da sloboda govora može postojati i bez demokracije
Brčić Kuljiš upozorava da se danas sloboda govora „prostituira po društvenim mrežama”, dok se istodobno smanjuje stvarni dijalog. Ljudi, kaže, često brkaju pravo na riječ s pravom na „samogovor” – monolog lišen odgovornosti.
• Cancel kultura i politička korektnost – dva ekstrema iste borbe
Fenomeni cancel kulture i političke korektnosti, rođeni u Sjedinjenim Državama kao reakcija na ustavnu zaštitu čak i govora mržnje, prema njezinu sudu doveli su do sterilizacije jezika i rasta autocenzure. „Sloboda govora je pala kao prva kolateralna žrtva, a njezino spašavanje pretvorilo se u drugu krajnost”, kaže profesorica, podsjetivši da je Donald Trump „prvi mandat osvojio jer se predstavio kao otpor političkoj korektnosti”.
• Od Andersena do zviždača
Poput dječaka koji vikne „Car je gol”, istinska sloboda govora traži spremnost na rizik – danas često obilježen etiketom zviždača. Brčić Kuljiš podsjeća i na Sokrata, kojega u svojoj knjizi opisuje kao „prvog zviždača” čija je sudbina zauvijek obilježila odnos demokracije i javne riječi.
Zaključuje kako se slobode govora „ne možemo odreći jer je riječ o intrinzičnoj ljudskoj potrebi koja potvrđuje jednaku vrijednost svakoga čovjeka”. No pravo na nju ne završava trenutkom kad progovorimo – ono počinje puno ranije, u odgovorno oblikovanoj slobodi mišljenja.