Na dan kada se navršava 32 godine od zločina u ličkom selu Široka Kula, hrvatska braniteljica Zorica Gregurić ponovo je na društvenim mrežama podsjetila na tragediju iz listopada 1991. i bolnu činjenicu da mnoge žrtve još čekaju pravdu.
Gregurić je u emotivnoj objavi naglasila da je „u Širokoj Kuli ubijeno 34 Hrvatice i Hrvata” te se posebno osvrnula na sudbinu trinaestogodišnje Verice Nikšić i sedamnaestogodišnjeg Ivice Nikšića. Podsjetila je da je „pravda došla tek 24 godine poslije” i upitala zbog čega hrvatska javnost gotovo da i ne zna njihova imena.
Kako je počeo teror
Prema opisu događaja, napetosti u selu rasplamsale su se nakon prvih višestranačkih izbora. JNA je, stoji u objavi, lokalnom srpskom stanovništvu podijelila automatsko i poluautomatsko oružje, a skupine naoružanih mještana postavljale su barijere i branile Hrvatima da napuste selo.
Vrhunac nasilja zbio se 13. listopada 1991. Maskirani naoružani Srbi zatvorili su hrvatske civile u dvije kuće koje su potom granatirane i zapaljene. Najmlađa žrtva bila je Verica Nikšić (13), a ukupno je usmrćeno 34 civila, među njima brojne žene i starci. Preživjeli su uspjeli pobjeći kroz noćno nevrijeme i skloniti se u Perušiću.
Ostaci mnogih žrtava pronađeni su godinama poslije u jamama Golubnjača I i II, no za 16 osoba posmrtni ostaci i dalje nisu locirani. 2007. u Ljubovu je podignuto spomen-obilježje, ali Gregurić ističe da to nije dovoljno: “Zašto hrvatska javnost i dalje ne zna tko je Verica Nikšić?”
Duga lista žrtava
Objava donosi i imena svih pogubljenih: od Kate i Petra Nikšića do članova obitelji Orešković, Štimac i Rakić. Ukupno 34 imena, iza kojih stoje prekinuti životi i obitelji koje još traže odgovore. Uz Široku Kulu, sela Vukšić, Urije, Ostrvica i Lički Osik ukupno su izgubila 164 stanovnika tijekom Domovinskog rata, ponajviše civila; 18 osoba i dalje se vodi kao nestalo.
Pravda na dugom štapu
Prvi sudski postupci za zločine u Širokoj Kuli pokrenuti su tek dvadesetak godina poslije. Gregurić upozorava na sporost institucija i nejednak tretman žrtava: navodi kako neki suci „pamte imena djece stradale u običnim ubojstvima, ali ne i djece ubijene u ratnom zločinu”.
Sjećanje koje ne smije izblijedjeti
Za mnoge Ličane Široka Kula ostaje simbol stradanja i otpora zaboravu. Braniteljske udruge i obitelji žrtava traže da se postupci ubrzaju, a imena poput Verice i Ivice Nikšića zauzmu mjesto u kolektivnoj memoriji nacije. Dok se to ne dogodi, poruka Zorice Gregurić ostaje jasna: bez istine i pravde nema ni istinskog mira.