Trinaestogodišnja Milly iz Norfolka prije tri je godine bila neumorna nogometašica, plesačica i odlična učenica. Nakon izleta u Lake District u svibnju 2021. njezin se život dramatično promijenio: pojavili su se kronični umor, „magla u glavi”, probadajuće bolove i potpuni gubitak energije.
Roditelji su je vodili liječnicima, ali jedini nalaz na britanskom Nacionalnom zavodu za zdravlje (NHS) bio je negativan Elisa test na antitijela borrelije te je djevojčici dijagnosticiran ME/CFS. Savjeti su se svodili na „pacing” i povremene psihološke terapije, od kojih nijedna nije pomogla, a Milly je u međuvremenu provela cijelu godinu izvan školskog sustava.
Preokret je uslijedio tek nakon što je majka na internetskoj grupi za roditelje djece s dugotrajnim covidom došla do londonskog liječnika Bena Sinclaira. Privatna T-spot analiza T-stanica, poslana u njemački laboratorij, otkrila je golemi nalaz Borrelia burgdorferi (430,50) te koinfekcije babesiom i bartonellom. Prvi paket testova koštao je 2 000 funti, a tromjesečni tretman – kombinacija dvaju antibiotika i biljnih pripravaka za zaštitu crijevne flore – dodatnih 3 884,50 funti.
Unatoč strahu od jačanja simptoma (Jarisch-Herxheimerova reakcija), Milly je pristala na terapiju u svibnju 2024. Kontrolni nalazi u kolovozu pokazali su pad borrelije s 430,50 na 6 jedinica, što Sinclair tumači kao znak da je „neprijatelj uklonjen, ali bojište tek treba očistiti”. Djevojčica se i dalje bori s izraženim umorom, no obitelj prvi put osjeća opipljivu nadu.
Slučaj je otvorio pitanje zašto britanski zdravstveni sustav još uvijek ne priznaje „kroničnu lajmsku bolest”. NICE smjernice iz 2018. odbacuju produljene kure antibiotika, iako istraživanja američke mikrobiologinje Monice Embers pokazuju da borrelija može preživjeti standardnu dozu doksiciklina.
Infektolog Jack Lambert s materinske bolnice u Dublinu upozorava da je Velika Britanija zabilježila tek 1 581 potvrđen slučaj u 2024., dok Francuska bilježi oko 70 000 godišnje, premda je udio zaraženih krpelja u obje zemlje sličan. „Ili krpelji grizu samo Francuze, ili mi masovno propuštamo dijagnoze”, poručuje Lambert, dodajući da kod svojih pacijenata bilježi 60–70 % uspješnosti uz kombiniranu antibiotsku terapiju.
Stručnjaci također upozoravaju da klimatske promjene šire stanište krpelja, pa se u Sjevernoj Americi već bilježi 476 000 novih slučajeva godišnje, a pojavljuju se i vrste koje prenose alergiju na meso. I dok privatne klinike britanskim pacijentima nude skupe protokole – dostupne tek onima koji si ih mogu priuštiti – NHS zasad ne planira mijenjati smjernice.
Millyna priča zato ostaje upozorenje: ugriz krpelja ponekad se ne vidi, tipičnog „bull’s-eye” osipa nema u do 40 % slučajeva, a Elisa test može biti lažno negativan u polovici slučajeva. „Teško je opet vjerovati liječnicima”, priznaje djevojčica, „ali nadam se da ću se jednog dana vratiti nogometu i školi”.