Okupljeni na završnici skupine Davis Cupa u Bologni nakratko su odložili rekete i navijačke bubnjeve kako bi se prisjetili Nikole Pilića, jednog od najutjecajnijih ljudi u povijesti momčadskog tenisa, koji je krajem rujna preminuo u 86. godini.
Na centralnom terenu dvorane Unipol Arena, neposredno prije početka drugog dana natjecanja, uz udarce bubnjeva i projekciju njegovih najvećih trenutaka pojavili su se Pilićeva supruga i kći te predstavnici triju reprezentacija koje je legendarni Splićanin odveo do titule u Davis Cupu – Njemačke, Hrvatske i Srbije.
• Njemačka: naslovi 1988., 1989. i 1993.
• Hrvatska: trijumf 2005.
• Srbija: pobjeda 2010. (kao član stručnog stožera)
U prvim redovima sjedili su Ivan Ljubičić, Novak Đoković i Boris Becker – igrači koji su pod njegovim vodstvom osvajali bodove i pehare, ali, kako kažu, još više učili o životu.
Đoković, koji je Pilića često nazivao „teniskim ocem”, obratio se dvorani vidljivo potresen: „Niki je imao ogromnu ulogu u mom životu i mojoj karijeri. Moram reći da nema bolje pozornice od Davis Cupa za slavljenje ostavštine Nikija Pilića, koji će vjerojatno ostati jedini izbornik u povijesti Davis Cupa koji je osvajao trofej s tri različite nacije. Od srca ti hvala, Niki, uvijek ćemo te pamtiti, volimo te.”
Iz lože mu se pridružio Becker, dvostruki pobjednik s Njemačkom 1988. i 1989.: „Ako želite objasniti važnost koju je Niki Pilić imao za njemački tenis, trebali bi nam dani. Njemački tenis ne bi postojao bez ovog čovjeka. Nije bio samo naš izbornik, bio je i moj trener. Naučio sam toliko o ovom sportu od njega, više nego od bilo koga drugog. Volimo te i nedostaješ nam.”
Ceremonija je završena minutom gromoglasnog pljeska, a zatim je na semaforu ostao samo jednostavan natpis: „Hvala, Niki.” Igrači su zauzeli terene, no emocije s počasnog trenutka ostale su visjeti u zraku – podsjećajući sve da se iza svakog naslova krije čovjek koji je vjerovao da momčad počinje prije prvog servisa.
