Na stjenovitom kršu Dinare redateljica Hana Jušić smjestila je priču o dolasku strankinje u zatvorenu pastirsku zajednicu i tako otvorila svoj drugi dugometražni film „Bog neće pomoći”.
Film počinje dolaskom Terese (tumači je čileanska glumica Manuella Martelli) koja noću stiže u dalmatinsko selo s kostima poginulog supruga Marka. On je prije mnogo godina, u potrazi za boljim životom, otišao u Čile gdje je stradao „u nesreći na ranču”. Teresa želi da bude pokopan ondje gdje je rođen. U selu pronalazi samo Markovu sestru Milenu (Ana Marija Veselčić), ostavljenu da čuva kuće dok ostatak obitelji traži pašnjake „tamo gore u brdo”.
Bez zajedničkog jezika, dvije žene uspostavljaju komunikaciju gestama i natpisima. Oboje izolirane – jedna kao strankinja, druga kao prezrena kći – nalaze međusobno razumijevanje i privlačnost. Njihovo savezništvo „Moramo se držat skupa!” ubrzo uznemiri pobožnu, patrijarhalnu zajednicu. Seljani Teresu doživljavaju kao prijetnju: „Ko da znamo ko je ona...”, šapuću dok povezuju njezin dolazak s pojavom vuka i zazivaju đavla. Najstariji brat Ilija (Filip Đurić) posebno je podvojen između želje i opreza pred tvrdoglavom udovicom u crnom.
Vizualno, Jušić napušta klaustrofobiju svog debitantskog „Ne gledaj mi u pijat” i otvara kadar prema vesternskim panoramama. Kamera Jane Plećaš bilježi sitne ljudske figure nasuprot golemim padinama, dok modernija elektronička glazba skladatelja Vasilisa Chontosa, Iris Asimakopoulou i Stavrosa Evangeloua odjekuje pustopoljinom kao zvučna preslika Teresine drugačijosti.
Interakcija stranoga i domaćeg, modernog i arhaičnog, tkana je meditativnim, sporijim ritmom koji podsjeća na folk-horor poetiku. Upravo ta kombinacija donijela je filmu svjetsku premijeru u Locarnu, gdje su Martelli i Veselčić zajednički nagrađene Zlatnim leopardom za glumački doprinos.
„Bog neće pomoći” prikazuje kako jedna žena izvana, umjesto pognute glave, nosi kosti svoga muža i simbolički zatrpava staro društveno poredanje, najavljujući „neka nova svitanja” podno Dinare.