VINKOVCI – Rukometaši Bjelin-Spačve Vinkovci u novu premijerligašku sezonu ulaze s osvježenim kadrom, ambicioznim planovima i – neočekivanim logističkim problemima.
Nakon što su se tijekom zimske stanke s momčadi oprostili Tin Kuže i Borna Mažurana, a na kraju sezone rukavice o klin objesili Pekić i vratar Stojanović, klub je ostao i bez Ivana Petrovića. Kapetan Patrik Maroš još čeka povratak na teren, no trener Josip Mečić vjeruje da je roster ipak jači nego lani.
Najveće pojačanje stiglo je povratkom Marka Vignjevića, koji se nakon bundesligaške epizode vratio kući, te dolaskom crnogorskog reprezentativca Krivokapića iz banjalučkog Borca. „U Vignjeviću smo dobili igrače za oba smjera, obojica posjeduju iskustvo i kvalitetu koju će, vjerujem, dokazati i koja će nam pomoći za ostvarivanje ciljeva”, naglašava Mečić.
Strategija je jasna – ponovni plasman u Ligu za prvaka, što bi, ističe trener, značajno olakšalo financijsko i organizacijsko funkcioniranje vinkovačkog kluba. „Cilj je plasman u Ligu za prvaka. To nam je na neki način i strateški cilj koji bi nam olakšao funkcioniranje kluba”, dodaje.
Problemi s dvoranom Najveća glavobolja ovog ljeta bila je Gradska dvorana, koja zbog oštećenja nije bila u funkciji. Momčad je trenirala na otvorenom i igrala pripremne utakmice isključivo u gostima – u srpskoj Riđici te prošlog petka u Tuzli, gdje je svladala Slobodu. U vlastitu se dvoranu prvi put vratila tek desetak dana prije starta prvenstva, no utakmice ondje još ne može igrati pa će premijeru protiv Varaždina 1930 u subotu odraditi u obližnjem Borovu.
Izboriti put među najbolje Bjelin-Spačva nastupa u Ligi A, gdje, prema Mečićevu mišljenju, postoji „nešto lakši put” do gornjeg doma nego u Ligi B. Zagreb se smatra sigurnim putnikom, pa Vinkovčanima ostaje borba za dvije preostale pozicije. Najveći konkurenti bit će im Čakovec i Gorica, dok Varaždin, koji je na polusezoni preuzeo iskusni Slavko Goluža, također prijeti.
„Sve ćemo znati vrlo brzo”, zaključuje Mečić uoči prvog kola, svjestan da će raspored, forma i – stanje dvorane – jednako krojiti ambicije kluba koji se, unatoč skromnijim uvjetima, još jednom nada mjestu među rukometnom elitom.