Mladi njegovatelj Irfan Salkić odlučio je javno progovoriti o uvjetima koji su, tvrdi, vladali u Domu za starije osobe u Tuzli – ustanovi u kojoj je nedavni požar usmrtio 13 štićenika.
Salkić je u domu odradio devetomjesečnu praksu, iako je, prema planu, trebala trajati triput kraće. Ostao je, kaže, jer ga je pogodila sudbina nemoćnih ljudi. Još prije ulaska u ustanovu predavači su ga upozoravali da su „uvjeti gore katastrofalni” i da se ono što vidi „mora zadržati za sebe ako želi diplomu”.
Kako navodi, dom je funkcionirao po klasnom ključu: prva dva kata bila su namijenjena imućnijim korisnicima, dok su teško pokretni i oboljeli bili smješteni od četvrtog do sedmog kata. „Jedna od soba bila je reprezentativna – čim bi se najavio posjet, pacijent s teškog odjela prebacio bi se ondje kako bi se stvorio privid da je sve u redu”, tvrdi Salkić.
Teške optužbe na račun uprave
Posebno proziva ravnatelja, kojega opisuje kao osobu koja je gasila svaku kritiku. „Cijelo vrijeme odbijao je svaku vrstu prijedloga koji bi pomogao tim jadnim ljudima”, kaže. Prema njegovim riječima, kateteri su se mijenjali golim rukama, bez rukavica, pacijenti nisu imali ručnike ni osnovna higijenska sredstva, a žohari su bili uobičajena pojava.
Kada je grupa pripravnika zamolila da se nabave ventilatori od 13 maraka, ravnatelj im je, tvrdi Salkić, zaprijetio oduzimanjem diplome. „Taj je dom pravi horor”, dodaje.
Navodi i primjere krađe: odjeća, nakit pa čak i hrana koju su obitelji donosile nestajali bi s ormarića čim bi rodbina otišla. Pacijenti s demencijom, kaže, ostajali su gladni ako bi odbili obrok jer „nije bilo ni strpljenja ni blagog pristupa”. Na stotinu korisnika, ponekad bi radilo samo šest njegovatelja.
„Čudo je da nema još više mrtvih”
Salkić se prisjetio žene koja ga je preklinjala da je izvede na zrak jer godinama nije napustila zgradu, kao i pacijentice koja je umrla nakon transporta u bolnicu; osoblje ga je, kaže, napalo jer joj nije skinuo zlatni križ i narukvicu. „Odgovorno tvrdim da se od pacijenata masovno krade”, ističe.
Za kraj naglašava da govori kako bi potaknuo promjene: „Proveo sam s tim ljudima dio svoje mladosti i duboko me potreslo sve što se dogodilo. Iskreno, s obzirom na to kako se gore radi, čudo je da nema još više mrtvih.”